pametni zub https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

petak, 12.04.2019.

DROMEDARI

Image and video hosting by TinyPic

Noć je bila vlažna i crna. Hansina je po tko zna koji put usnula isti san: kako iz polupustinjskog prelazi u pustinjsko područje na čelu kolone dromedara. Iza sna je probudi zvuk pneumatske bušilice: grupica lokalnih huligana bušila je rupu nasred lokalnog trgića, tražeći put do središta Zemlje. Bila je već sedma ura. Hansina se stala spremati za posao, na posao. Spremanje bijaše opsežno i dugotrajno. A na cesti je bila gužva: kolone automobila poredanih duž šest traka izmicale su u nedogled. U jednom trenutku, iz semaforskih razloga, Hansina se sa svojim vozilom našla na čelu kolone. Bio je to odobar osjećaj.
Na posao je zakasnila i dobila opomenu pred otkaz. Još je dobro i prošla. Jedna njezina kolegica dobila je za istu stvar otkaz pred opomenu! Da se čovjek zamisli ...
Sada, u uredu, kolone brojki prolaze joj pred očima. Bit će da nešto i znače ove brojke, pomislila je, ali o značenju nije ni pokušala razmisliti. O značenju brojki, o značenju života, o značenju značenja. Jedna od kolona ušla joj je u nos i zagadila sinuse. Devetice i šestice gnjile su joj čelimice, a osmice se slijevale niz grlo.
Za vrijeme gableca nazvala je Marina. Taj njezin sin proljetne je praznike provodio u izviđačkom kampu negdje u Lici. Imao je proći jedan od onih teških izviđačkih ispita. Proći/ne proći, pa to se manje-više i uglavnom prolazi, ne? mislila je. Javio se na mobitel, Marin, ali razgovor je trajao kratko jer su, kako je rekao, upravo bistrili izviđački zavjet. Nije joj baš bilo posve drago da mali toliko vremena izbiva iz kuće, ali kad hoće ... A i otac ga podržava. Bili su rastavljeni već treću godinu. Sud je još uvijek trajao, sporni su bili računi na društvenim mrežama i neobrisana prašina iza radijatora. On je prijetio da će pozvati Marina kao svjedoka, što je ona svakako željela izbjeći.
Problemi, problemi ... a gablec je prošao. Ponovno kolone brojki, sve do 17 sati, a onda još sat i pol prekovremenog. Kući ide umorna, vozi ona ista kola od jutros i čudi se kako se ta stara Octavia nije preobrazila u neku mašinu novijeg datuma, recimo 30. lipnja 2013. Taj bi me datum, to godište, dumala je, posve zadovoljilo, ja sam skromna osoba.
Opet je bila gužva na cesti, i ta je skromna osoba gotovo zaspala za volanom; zaspala i usnula kako iz polupustinjskog prelazi u pustinjsko područje na čelu kolone dromedara. Gotovo zaspala, a ipak izdržala budna, nekako se dovukla kući, na sve četiri prerano oćelavjele gume. Dolje, na trgiću, već spomenuta skupina huligana bučno je slavila zaljevajući se pivom: upravo su pomoću svemoćne specijalne bušilice uspjeli dosegnuti žuđeno im središte ovog mlićkavog planeta.
Neka im, pomisli Hansina, ja se sad moram malo odmoriti. Odvalila je od 6 popodne do 9 uvečer. I sanjala, sanjala kako iz polupustinjskog područja prelazi u pustinjsko na čelu kolone dromedara. Dromedara natovarenih tko zna čim (jer bio je to karavan), ali bez sumnje natovarenih: krajičcima očiju jedva je zamjećivala mrlje voštanog platna, užad, zibanje zemljanih ćupova.
San potraje do jutra, bilo kojeg jutra.

12.04.2019. u 15:40 • 14 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>