pametni zub https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

četvrtak, 12.04.2018.

I WANNA HOLD YOUR HEAD

Image and video hosting by TinyPic

S obzirom da je pošto-poto htjela od svojega uma načiniti izvorišnu osnovu usmene predaje – uključujući u istu puste korpuse narodnih poslovica, deseteračkih pjesama i prostih, najprostijih viceva – Lila Lunarević sjedila je sama za stolom u jednom kafiću u južnoj Trešnjevci. Sjedila je sama, i to zato što je imala ambiciju postati izvorištem usmene predaje ne samo za svoj matični narod, nego i za cjelokupno čovječanstvo. Stoga joj nitko i nije htio sjesti za stol i praviti društvo, jer obitavala je u naveliko ekskluzivističkoj zajednici ljudi koja takve kozmopolitske planove nije praštala lako.
A onda joj je unatoč svemu netko prišao.
„Je li slobodno?“, pitao je momak od toliko i toliko godina, ni manje ni više.
„Pa ajde“, odgovori Lila Lunarević u nadi da joj se upravo ukazuje prilika da započne sa širenjem jednog primjera usmene predaje.
Zato ne dopusti momku da dođe do riječi nego započne s pjevanjem narodne pjesme koju je upravo smislila:
„Hej momak, dođi ovamo
Nešto bih te pitala
Al' ne očekuj puno od mene
Cijele sam noći skitala!“
„Gdje si to bila? U nekom klubu? Zar četvrtkom?“, upita momak.
„Ma zaboravi“, reče Lila Lunarević nadajući se upravo suprotnome, da momak neće zaboraviti njezinu nakaznu pjesmicu, da će mu se zalijepiti za mozak i da će je, pomalo i prisilno, zapjevati u mnogoj javnoj situaciji i tako doprinijeti njezinom širenju – širenju Liline narodne pjesmice, ne situacije.
„To ja samo tako pjevam.“, dodadne Lila.
„Onda ću prijeći na stvar“; odvaži se momak. „Sviđaš mi se, i to poprilično. Mogu li te držati za ruku?“
„Ne možeš, naravno da ne možeš. To nije pristojno. I kakav ti je to uopće izvještačen ulet? Daj nešto tradicionalnije!“, reče Lila Lunarević u nadi da će joj udvarač uzvratiti narodnom pjesmom kojom ga je maloprije inficirala, ali u ponešto prerađenom obliku. I doista, momak zapjeva kao omađijan:
„Hej mala, dođi ovamo
Nešto bi' te pit'o
Ne očekuj puno od mene
Nisam ti ja drug Tito!“
„To je to!“, oduševi se Lila Lunare. „Josip Broz Tito naročito je pogodan lik za osjemenjivanje usmene predaje! Idemo odmah u kafić nazvan po njemu, zgodno smještenom na trgu nazvanom po njemu.“
Ali dok su se oni s Trešnjevke doklatili do HNK, trgu su već promijenili ime, a kafića nigdje nije ni bilo.
„Ah, vrijeme promjena“, reče Lila Lunarević. „Ali neka, ima još likova naročito podesnih za prenošenje usmene predaje, narodnih umotvorina i koječega još.“
„A to bi bio?“
„A to bih bila valjda ja. Cijeloga života asistiram svim tim silnim narodima i međunarodima u stvaranju i prenošenju njihovih priglupih umotvorina, pa valjda i ja zaslužujem svojih pet minuta! Evo me svjetski ume, stižem – vrijeme sad!“

12.04.2018. u 17:06 • 20 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>