Pametna glupost
subota, 14.11.2020.
Kud puklo...
 ( Fotografija preuzeta s Wikipedije, prikaz apstrakcije; mene podsjeća na moj tok misli) Ljudi ovo još uvijek rade? Zadnji put kad sam pokušala voditi blog je bilo prije nekih 15 godina, s prijateljicom, i bilo je... Zanimljivo. Jedina razlika između tad i sad su vjerojatno godine, i potreba za anonimnošću, bar ovaj put. Zapravo ni ne znam koji mi je sad povod za pisanjem bilo čega. Možda višak slobodnog vremena, tko će ga znati. Kako se u meni sve više razvija potreba za anonimnošću, pogotovo u današnjem svijetu opće potrebe za prepoznavanjem, ne želim se predstavljati. Ne u smislu, ja sam ta i ta, i zovite me nekako određeno. Nadam se da nikoga nije povuklo ime bloga,jer ne znam hoće li ovdje uspjeti pročitati išta pametno. I dalje si razmišljam o čemu uopće pisati. Ići na neku vrstu psiho-socijalne pomoći, ili jednostavno baljezgati i nadati se da će se netko naći u tekstu. Nemam pojma. (Sad ću samo nabacivati neke gluposti, dok mi lagano svira La vie en rose, u izvedbi Louisa Armstronga. ) Volim jutra započeti tim nekim laganim ritmovima, mislim da mi odrede ostatak dana, a što drugo nedjeljom osim mira, i povremenog tipkanja. Smatrala sam da je pisanje lagano. Sjedneš, i samo kreneš pisati, jer je uvijek neki pogon misli u glavi, pa je najlakše to izbaciti. A u stvarnosti, barem mojoj, toliko je preskoka s jednog na drugo da je to gotovo nestvarno. (Da, trenutno truba zvuči jako kompleksno). Htjela bih si stvoriti tu naviku pisanja. Barem jednom tjedno, za početak. Mislim da ću kroz naviku uhvatiti i neku temu pisanja. Da neće više biti ovih razbacanih gluposti, te da će ovo sve dobiti svoj smisao. Ali, kao što piše u naslovu... Kud puklo... (Upravo sam shvatila da zvučim kao da se svađam sama sa sobom kroz tekst, ali samo si puštam prebacivanje s misli na misao) Sad ću ovo objaviti, i nadati se da će idući tjedan biti lakše, da ću imati točnu viziju onoga o čemu pišem, i uspjeti si stvoriti naviku i shemu pisanja. Možda pokušati kojekakve tehnike, od pisanja nečega svaki dan, do hvatanja za moj osobni ''highlight'' tjedna, i fokusiranja na to. Želim si sreću. A onome tko je ovo pročitao, želim se ispričati, jer mislim da će prva reakcija biti da je ovo bio potpuni gubitak vremena. Dajte mi vremena, uspjet ću. Oznake: misli, Osobno, ispovijest, razgovor, monolog |
- 15:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Studeni 2020 (1) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ne znam ni kako vam opisati ono što će se ovdje događati. Možda jedan veliki oksimoron cijelog mog života. Organizirani kaos. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||