moderato_cantabile

Vrijeme je da pustim te...

Odlazim već ne znam koji put.
Želim se povući iz tvog svijeta,
Stati na stranu da ti ne smetam u prolazu…
Moj svijet za tebe je dosadan,
Miran,
Monoton.
Toliko sam puta poželjela
S lakoćom te prepustiti drugoj
(Jer ja te ionako nikada nisam ni imala)
Prepustiti te onoj
Koja je blizu,
Koja je stvarna,
Onoj koja ti je draga…
Dok je u oči gledaš
Da u tvojima toplinu budi,
Dok ti priča da je stvarno slušaš,
Čuješ…
Dok spavate isprepleteni
Da s osmijehom se budiš…
Ne želim biti smetnja na tvojim cestama,
Toplu i slatku kavu činiti ti gorkom i hladnom,
A tvoje dane i noći u dosadu pretvarati.
Ima za nas još mjesta,
Ima za nas još dana…
Ljepših mjesta od ovog,
Sunčanijih dana od ovih…
Srest ćemo se negdje,
Opet,
Sudbinom spojeni,
U nekoj prirodi kišom opranoj,
Uz dragu nam muziku zaplesati,
I pokloniti si sve neizgovorene, sačuvane, tople riječi,
Zagrljaje,
Poglede,
Osmijehe…
A do tada -
Vrijeme je da pustim te...