Hrabri dječaci ili samo djeca željna seksa?
Dakle, moj majstor još nije završio. Uredno ostavi svaki put još malo. Ali čim ode, eto njega u obliku sms-a. Zanimljivo mu je to napisivanje, valjda. Pomalo dvosmisleno. Ništa rečeno, puno naslućeno. A lagala bih da kažem da i mene ne zabavlja ista stvar, pogotovo kad sam svjesna da mi je verbalno izražavanje, pogotovo ono dvosmisleno, prilično jako. Tako da mi zapravo baš sad i paše. Puno više od ikakvih akcija. Ali, mali se ohrabrio. Pa krenuo korak dalje. U fazu priznavanja.
Da bi stvar bila zanimljivija, preksinoć me lupila vraška nesanica. Od virtualnih oblika komunikacije ostao mi je još fejs (msn i ne računam, to je pod normalno) na kojem valjda imam samo djecu…i nekoliko odraslih (a i to je upitno…he he he). I malome iz razreda (onaj od petka s priznavanjem) bilo je valjda dosadno pa smo se malo zapričali. Sad je posve jasno: limač je zatreskan. Barem tu noć nije bio ni na čemu, čak se najprije ispričao za petak, da bi tijekom razgovora opet sve isto ponovio.
I sad si mislim, dva pjetlića…prilično hrabra…hrabri dječaci…
A gdje je hrabrost nestala onima od 30 i +?
Ili su ovi samo željni seksa?
Pa se onda nameće pitanje: A oni od 30 i + nisu? Ne mogu? WTF?
Ponekad stvarno ne kužim…
A jednom mi je moj dragi prijatelj bloger rekao: Muškarci su ko amebe…
Ali ja valjda naletim na same mutante ameba…uffff…
|