Rekvijem tišine
Pokloni mi osmijeh…pokloni mi pogled…pokloni mi istinu koju toliko tražim…želim…zagrli me toplinom i ne daj da zora prebrzo svane…učini da noć traje…i traje…reci mi da je život jednostavan…uvjeri me da se ne trebam bojati…zatakni mi kosu iza uha i pritom se nasmij osmijehom dječaka koji se ne boji…osmijehom djeteta…odraslog, a opet zaigranog…dozvoli mojim riječima da putuju do tvog srca, dopusti mojem pogledu da otapa ledenjake, preskoči moje visoke zidove i dođi u moje carstvo…skladaj sa mnom rekvijem tišine…tišina koja govori više od tisuću riječi…pogledima koji prodiru, prstima koji se isprepliću, tijelima koja se dodiruju…rekvijem tišine…rekvijem ljubavi…
|