moderato_cantabile

Što ostaje NAKON ljubavi?

Baš sam jučer s frendicom razglabala o nekim ljubavnim usponima i padovima...mojim...njezinim...općenito...
I o svemu onome što ostane nakon nečega? Zapravo, nismo do nekiih pametnih zaključaka došle iako mi se isprva činilo to zgodnom temom za još jedno moje postovsko promišljanje. Ono što smo zaključile je da najčešće ostaje gorčina, unatoč tome što bismo željeli da ostane okus šećera. A zašto je tome tako? Zašto ostaje gorčina nakon nečeg što je imalo okus šećera? Je li samo potrebno vrijeme pa da se sjećamo i pamtimo samo sretne dane? Baš onako kako Gabi pjeva: Pamtim samo sretne dane...
Nemam pojma. A koliko onda vremena treba proći?
Koliko vremena treba proći
A da u pahuljama snijega tvoj dodir ne osjetim?
Koliko vremena treba proći
A da u svakoj kapi kiše tvoj poljubac ne osjetim?
Koliko vremena treba proći
A da u zvjezdanom nebu tvoje oči ne vidim kako me nasmijano prate?
Koliko vremena treba proći
A da u naletu vjetra tvoj dah ne prepoznam?
Koliko vremena treba proći
A da u ljubavnom paru, koji na klupi sjedi, nas ne prepoznam?
Koliko vremena treba proći
A da u cvrkutu ptica
Tvoj smijeh ne čujem?
Koliko šetnji treba odšetati
A da te pod rukom ne osjetim?
Koliko vremena treba proći
A da dok pjesmu ljubavnu čitam na te ne pomislim?
Reci mi,
Koliko vremena treba proći da te zaboravim?

Dakle, potrebno je samo vrijeme...Ali, koliko vremena??? I što zapravo ostaje NAKON...???
Koliko vremena je potrebno - to ne znam...A što ostaje NAKON, mislim da je Arsen i opet savršeno rekao...jednostavno...neponovljivo...
Poslije ljubavi...
ostaju telefonski brojevi koji blijede

Poslije ljubavi
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima

Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje stol u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima

Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6

Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj

Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.

Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"

Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.

Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.

Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.

Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.

Poslije ljubavi
ne ostaje ništa . . .