moderato_cantabile

Kad te krene, krene te...

Već neko vrijeme u glavi radim retrospekciju raznih događanja u svom životu. I koliko god je tu bilo dobrih stvari, poglavito zadnje dvije godine, stalno mi se čini, da taman kad se pokaže tračak svjetla, "netko" se dobro pobrine da navuče oblake.
Odnosno, kad te krene, krene te...na svim poljima...
Eto, danas sam (upravo sada) trebala biti na ugodnoj kavi...smijati se...pa i na nekakvom ručkiću...prije toga obaviti neke "sitnice"...a večer, što donese, donese...
Uglavnom, dan je trebao biti možda skoro pa savršen. ALI...naravno...uvijek taj ali...
Lijepo sam se spremila, "srihtala", šminkica, oblekica...sve po špagici...sjela u svog limenog ljubimca i fijuuu pravac metropole.
Vrijeme je bilo šugavo, ali ne i moje raspoloženje. Cijelim putem usputno dogovaranje onog što je trebalo uslijediti...i još prije svega, kavica sa sestričnom...
Ali, eto mene na silasku s autoceste na Buzinu...a moj limeni ljubimac odluči se pogasiti...odluči prozvoditi neandertalske zvukove...kao da umire...izdiše...i da, izdahnuo je...na samom semaforu...
Prva reakcija: Panika!!!!
Druga reakcija, tj. pomisao: Super! Stvarno se netko negdje gore brine da te ne krene...ili bar da te ne krene dobro...Doslovno mi je došlo da izađem iz auta i da vrištim!!!
I jesam, ali ne na cesti, nego u slušalicu moba...
Ali kad sam vidjela da ništa ne mogu, da naši "kavaliri" sa svojim dragim suputnicama samo prolaze mimo mene upućujući pogled sažaljenja, a ja bi im najradije glavu zavrnula (jer koji me k***c gledaš, ako ne misliš izaći i pomoći?), pribrala sam se i nazvala prva dva broja iza kojih su osobe za koje znam da mi na ovaj ili onaj način mogu pomoći...jedna stručno, druga isto, iako ne na isti način...
I Prvi se javi...kaže da dolazi za 5 minuta...drugo, iskreno, nisam ni očekivala od njega.
Drugi se ne javlja...ni na jedan poziva...ni na jednu poruku...Vjerojatno je zauzet...jer bi se sigurno javio...rekao je da uvijek mogu zatražiti pomoć onda kad znam da bi mi u čemu mogao pomoći...
I stane u tom trenutku i čovjek iste registracije kao moja...nudi pomoć...kaže: Vidim žena u nevolji...a iz moga kraja...pa da vidimo, kaj ima?
I on kao nestručnjak, ocijeni da je auto u banani.
Dođe Prvi, pogleda...ne može nažalost pomoći da mi auto osposobi za vožnju, ali procjena kvara je cca 4000kn.
U međuvremenu otkažem ugodno druženje koje je i dalje htjelo da se realizira...nasmijava i razvedrava moj kišni dan...ali nažalost, sada ništa ne pomaže...
Prvi mi organizira i šlep do doma...u pola cijene od prave...
Pokušavam organizirati u međuvremenu i servis...u blizini gdje živim...preporučen već davno prije od strane Drugog...ali ni servis se ne javlja...ta je linija valjda cijela zauzeta...valjda s radnim tjednom će i to se pokrenuti...
Ali na kavi, dok smo čekali šlep, Prvi me iznenadi ponudom...naime, bez auta, doći do posla meni je užasno komplicirano...ne zbog udaljenosti, nego zbog slabog javnog prijevoza...
I Prvi kaže: Budem ja danas kad završim došao po tebe u ------------, odvest ću te k meni, budeš uzela auto od moje stare pa budeš imala auto dok tvoj ne bude gotov jer nemreš bit bez auta gore.

Moj šok (naravno pozitivni) nije imao kraja...tome se uistinu nisam nadala...
Jednom mi je netko rekao: Riječi su kao gomile ljudi, samo treba poznavati prave!!!
Ja bih rekla da se ovdje uistinu to takvim pokazalo...treba znati prave riječi, a još više i prave ljude...u pravom trenutku...

Moj ugodni dan, koliko god neugodan bio, očigledno se neće neugodno završiti jer dogovor od popodne se samo prebacio za kasnu, kasnu večer...
Sve je, izgleda, prilagođeno meni...pa kad sve sagledam, i nije možda sve toliko crno...tko zna, možda se moj kišni dan još i prije ponoći osunča