moderato_cantabile

subota, 02.08.2008.

Trešnja

Još i danas zamiriše trešnja
U proljeće kao davno prije
Jedna trešnja danima daleko
Tamo gdje me već odavno nije...
Što to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote
Tko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od sramote...


Ovo si volio najviše. Neki dan sam te se sjetila. Sjedila sam na terasi nakon kupanja, ispijala kavicu, mislima u sasvim nekom drugom filmu, kad me ova pjesma trgnula i vratila bezbroj godina unatrag. Barem se čini bezbroj. Ne znam zašto kad je čujem, uvijek mi je tvoja slika pred očima od one večeri kad su te iz operacijske sale iznijeli nakon dva sata, a ušao si na polsatnu operaciju slijepog crijeva. Večer prije toga prošli smo kalvariju kakvu nikada ni sa kim nisi, niti ćeš vjerojatno proći. I daj Bože, bez obzira na sve, da ne prođeš.
Zaključili su da se sve zakomplciralo. Tumor. A možda i Chron. Izgledao si tako bespomoćno na onom krevetu. Čovjek od dva metra i 105 kg, a ruke su ti bile iznad pokrivača i izgledale kao u djeteta. Osjećaj i slika koji, vjerojatno, nikad neće iz moje glave otići. Dani čekanja koji su uslijedili odnijeli su nekoliko godina mog života, a ti nisi ni znao što se događa. Nitko ti nije ništa ni govorio. A mi smo čekali nalaze, a tebi nije bilo jasno zašto smo svi zabrinuti i nervozni. Na kraju je dijagnoza bila Chron. Jedna spoznaja koja je donijela „olakšanje“, ali opet i veliku zabrinutost.
Došao si doma. Ležao u krevetu danima. Oporavljao se. A sve što si želio bilo je da legnem pored tebe, naslonim glavu na tvoje rame i pjevam ti Trešnju. Valjda sam je otpjevala tisuću puta tih dana. Volio si kad sam je pjevala.
A onda...
A sada... tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote?
I jučer, kad sam je čula, shvatila sam jedno – da je zaista ostala samo trešnja, s njom i slika tebe bespomoćnog na onom bolničkom krevetu, pokoja lijepa uspomena...ona koju nisu uspjela zasjeniti sva ružna događanja nakon svega...ali ono čega više nema, to su osjećaji za tebe...

- 13:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2017 (1)
Listopad 2015 (1)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (14)
online

Novo izdanje...

  • never let go Pictures, Images and Photos

    Možda su zvijezde osvijetljene da bi jednoga dana svatko od nas pronašao svoju. (Mali princ)


    Kaže se da je potrebna samo jedna minuta da bi se zapazila jedna posebna osoba, jedan sat da bi se je procijenilo, jedan dan da bismo shvatili da bismo je rado imali ili voljeli, ali je potreban cijeli život da bismo je zaboravili!

Najdraži stihovi