...u indigo svijetu

..nikad nećeš me imati.

Sjene, guste i protkane
Tjelesnim,te
Ljudske, teške
Sjene opsjedaju
Mi umove.
Čitam njihove signale
U trku među tobom
I njim,
U dahu prije
I nakon.

Koricama obložena jedna
Ili čak dvije
Hodamo i
Puzimo gradom
Pretvarajuć se
Da smo jednake.

I dok u krilu
Opijum mi
Šapuće, njegovi
Mirisi i uzdasi
Uzimaju danak,
Svojataju me.
Danonoćno pripadam
I obilježena, potpisana
Tumaram bespućima.

Sjene, te prhke i
Tilene sjene, što
Ljube me u zori
Kažu da je
Lažov.
Kažu da je
Tek korak
Prema i unazad
Ništavilu.

Mama,
Sjene kažu da
Ne postojim.

I večeras je svijet
Sjenovit dragi,
Baš kao i ti,
Dok pušiš u
Staroj fotelji.

Večeras si
Mio i tih,
Dok prilaziš mi
S najmerom da
Zauvijek ostanem
Tvoja.
Večeras je
Tajnovitost na
Djelu, dragi.
Okuplja nas ponovno
Da si sudimo
Među plahtama
Da si ne oprostimo
Nikada.
Nikada.
Nikada.

Publika je u
Knjigama,
Nagurana i spremna
Načuljena beštija.
Igrokaz je na sceni
Bezbroj, o nema
Broja ni imena
Nema tih likova
A samo dva aktera.

Publika čeka,
Šuška siktava
Prošlost u
Plećima mojim.
I sablasna je
Glazba štono struji
Tijelima našim
Tim paklenim
Đavolskim alatima.
Sablasna je
Želja
Koja je uzela
Ime mjesto
Naših.

Ja sam samo sjena
Iza mene same
Što željom se nekad
Prikrade,
Ja sam samo čežnja
Bez sreće,
Samo čežnja
Što broji dane.


...i moj dragi,
ti nikad nećeš
me imati...