.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | ožujak, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eto...samo, eto...reći ću vam kuda sve zahvaćaju moja baljezganja...a, to je prilično mali prostor, pa ne očekujte nikakve dubokoumne ideje...kome se čita, neka čita, a kome ne...nek se pokrije ušima i ispraši odavde...heheheeee
|
|
|
|
Dobar dan, večer ili jutro...Kako god želite... Danas se osjećam nedefinirano, hvala na pitanju. Za vaše dobro, mladi gospodine, savjetujem vas da se okupate, ukoliko je to moguće. I, budite oprezni dok koristite žvakaću gumu.
Kako god to izgledalo, meni ipak nisu važni komentari cijenbjenog gospodina koji uvijek stoji negdje sa strane na slikama. Odmah ću vam reći da je slava nešto drugo, a ne to štro vi mislite da jest. A, vaša nezahvalnost, mlada damo mi već poprilično ide na živce. Doista mi je žao što nas hrabri izaslanik u Velegradu nije mogao ostati malo duže s nama. Drago mi je da mislite da sam ja dobra i nenapadna osoba, ali vas molim da prestanete to neprestano ponavljati. Znate već, malo mi je neugodno. Nije da mi smeta, ali već dsam se poprilično zacrvenjela. I, još ću se i umisliti... Pa, mislim...
Toliko za ovo javljanje. Molim vas da me sada ispričate. Olovka mi slabo piše, a i pospana sam... Pa, čujemo se drugi put...
Bilježim se sa štovanjem!!!
Duška;)
Vežite se, polijećemo!!
Priprema, pozor, kreeeniii...
To je u mojoj glavi!
Gospođice, oprostite što primjećujem, ali imate mlitavo dupe...
Ma, što vam je??
Ne morate se brinuti za mene...
Ja ću se sakriti ispod stola...
Ne, ne želim ići u wc...
Tamo su zli demoni!!
Ne pitajte me zašto su mi zjenice tako široke...
Ne znam ni ja... Ali, budite sigurni da nisam pijana...
Toliko o tome!!
Vaša hladnokrvna pravednost izaziva negativne reakcije
u mom ponašanju.
Jeste li znali da su sebični lažovi najgori ljudi??
Niste??
E, pa znajte da mi vaš umjetni osmjeh i namješteno, kopirano, prisilno, crno ponašanje ide na nerve...
Moji nervi postaju sve slabiji zahvaljujući vama!!
Hvala na pozornosti...
Ovaj put sam bila kratka...
Moja malenkost zna da imate važnijeg posla...
No, još uvijek nije potrebno kititi
Božićno drvce... Ostavite to za Badnjak...! I ja vjerujem
u Djeda Mraza... Znam da me neće iznevjeriti!!
Pozdravljam sve koji su imaju priliku upoznati moju malenkost!!
Ma, ja vas sve volim!! Puuuuuuunoooo... Do plavoga neba... Visokog...
I, šaljem vam puuuunoooooo pusica!!
Ma, što vam je?? Nije Valentinovo!! Ne.. .Nije!!
Što znači jedan obični, mali mobitel u životu jednog običnog, malog čovjeka?
U životu nekoga čovjeka ne znači ništa... Nekada znači malo više...
A, nekada taj mobitel može toliko "zasrati" situaciju da ga poželite razbiti...
I, žao mi je staroga susjeda koji leži na smrtnoj postelji... Još jučer se radovao svakom mom pozdravu...
To je za njega bilo nešto veličanstveno...
Smrt je čudna stvar... Nemilosrdna...
I, ne želim sada uspoređivati srce s listom duhana... Ali, moram!!
Dobro, dobro... ako baš moram... Otići ću s tobom do automata sa slatkišima... Kao da je preko svijeta...
Osijećam da nešto kuha u meni... Još malo pa će provriti...
Možda je to krv... Vrela 15 godina...
Neki će reći tek...
Meni je to već...
Još jučer sam bila tek jedna klinka...
Sada imam osjećaj kao da svi od mene očekuju nešto više...
Polako, ljudi!!
Što vama predstavljaju posljednje 2 godine??
Jeste li u njima doživjeli razočarenja, ljubav, sreću...?
Ja sam tek tada počela shvaćati kako neke stvari stoje...
Znate... Čvrsto sam odlučila da se neću predati... Neću!!
I, neke se stvari ne mogu kupiti novcem...
Jako mi je drago što imate povjerenja u mene...
Bez brige, neću ga izigrati... Sigurno...
Pozdravlja vas sve i voli vas Milena Fyodorova!!
Ne, gospodine!!
Već sam vam rekla!!
Ali, ne mogu vam pokloniti simpatičnu pisaljku koja miriše na velegrad...
Neeee...
Zato što mi je već prirasla srcu...
Gospodine...
Zar vam mama i tata nikada nisu rekli da nije pristojno tako dosađivati ljudima??
Ne, neću vam ni prodati pisaljku... Ne!
Žao mi je, gospodine, moram vas napustiti...
Doviđenja!!
Imala sam čudan san!!
San pod utjecajem alkohola... Na cesti...
Zašto sad spominjete cestu?? Baš kada ja slušam pjesmu "srce na cesti"...
Na radiju je bila ljubavna pjesma, moja ruka na tvom ramenu...
I, onda me Vi, gospođice, pitate zašto ne možemo zapovijedati srcu??
A, ja vam odgovorim da bi to onda bile zamijenjene uloge...
I, onda ste Vi tužni... A, što vam ja sad tu mogu??
Ma, meni doista nije jasno što ti više gledaš na toj slici...
Rekla mi je simpatična djevojčica...
Znala sam da se samo šali... Zna ona što ja toliko gledam na toj slici...
Ono cvijeće je stvarno prekrasno...
Ne, niste vi tako pametni, a ni toliko lijepi... Ne!
Oprostite što primjećujem, ali oči vam izgledaju kao da se u njima sprema
grozna oluja... Primjetili ste to??
Zašto nas tako čudno gledate??
Skrivate nam nešto?
Ne, ne morate vi provoditi vrijeme s nama... Ne!
Mi doista nismo voljni gledati vaše namrgođene godine...
Što vas muči??
PMS??
Ne vjerujem... PMS traje kraće...
Doviđenja...
Ma, svi ste vi najobičniji bezosjećajni lažovi...
Dame i gospodo!!
Da, vama se obraćam!
To bi bilo sve od mene za ovaj put!!
Izvolite sjesti! Uskoro počinjemo!
Može li mi netko reći koliko je 476891 podijeljeno sa 24563? Odmah!
Ti u zadnjoj klupi, ostavi taj kalkulator! Jasno?
Nitko ne zna? A, dala sam vam čak 2 sekunde da razmislite...
Ništa, sutra ispitujem cijeli sat pa ćete vi početi s učenjem... Sramota!
Inače, osijećam se žuto s nijansama tirkizne i kojim tračkom crvene! Hvala na pitanju!
I, ne gori više svjetlo tamo! Tek da znate!
Ajmeee... Stvaarno??
Šta, šta?? Reci i nama!! Reci, reci...!
Ma, dobro, dobro...
Kažu mi sada da je poginuo Toše Proeski... ma, znate, onaj Makedonac...
Koji uporno tvrdi da srce nije kamen...
Ma, nijeee... Lažeš... Kako se možeš zezati s takvim stvarima???
Okej, okej... Ako meni ne vjerujete, bit će vam na vijestima u 12...
Eto...
A, mislim...
Šteta... A, mlad tako...
Samo, pogledajte nešto:
rođen:25.01.1981=25+1=26
umro:16.10.2007=16+10=26
vrijeme:06.20=6+20=26
a bilo mu je 26 god.
pa onda opet
26*26*26=17576(1+7+5+7+6=26)
Slučajnost ili nešto drugo??
Ili je jednostavno ishodao svoje??
Istekli mu koraci??
Tko to može znati?? Bog??
On da!
Da, da.. gospođice Julija...
Jeste li pročitali Zlatarevo zlato??
U, redu!
Evo, još ću vam samo za kraj staviti jednu pjesmu koju je Makedonac obradio...
Inače, mrzim obrade.. Ali, ova je iznimke..
Kao što znate, svako pravilo ima iznimke pa mi je to opravdano...
Ukoliko imate problema sa ispucalim rukama, a još uvijek tražite idealnu hidratantnu kremu...
Ne trošite vrijeme i novac na proizvode iz kataloga... ionako će proći zima dok vam stigne ono što ste naručili...
Moj savjet vam je da riskirate i potegnete do prve samoposluge i tamo kupite svoju NIVEU SOFT!!
Nemojte pretjerivati pri nanošenju jer će vam onda svi predmeti kliziti iz ruku...
U slučaju da ne budete zadovoljni, svoj primjerak slobodno možete dati meni.
Hvala na povjerenju...
Uživajte!!
Evo mene, ljudi moji... Nakon dugo oklijevanja, pišem i ja post...
Ma...
I, eto, nakon mjesec dana nepisanja, ne znam šta da pišem.. .
Al, to nije zato što nemam šta pisat, već zato što ne znam kako da kažem to što trebam reći....
Evo, da spomenem i školu... Ma, škola(gimnazija) je živi zakon...
Imam čak jednu peticu... Iz hrvatskog... Jednu, ali vrijednu...
Sutra mi dolazi sister iz Zagreba i ostaje za vikend... Presretna sam...
Sada tek shvaćam koliko mi nedostaju neke osobe... Ne mogu se naviknuti...
I, onda shvatim da je to život.. I, onda mi bude bolje..
Ili ću prihvatiti pravila, ili neće biti dobro...
I, tako...
Bio je to šok! Pravi...! Ja izlazim iz glupe birtijetine u kojoj cajka para zidove(ne znam što sam tamo radila)... i prvo što vidim pri izlasku je... što??
Nešto što me pogodilo u srce... onako, kratko... Kao munja... Mrzim
taj osjećaj... I, onda... Kako bi se trebala ponašati?? Pitam se, pitam...
-
Dok se sve kreće u ritmu turske glazbe, ja se ubijam od dosade...
Samo povremeno pogledam na lijevu stranu i vidim ono što mi u potpunosti zaustavlja dah... A, vani sve miriše na jesen.. Počinje čak i rositi...
I, onda odjednom... iz razmišljanja me probude poznati tonovi...
Čujem i riječi... "Jednom kad sretneš me to neću biti ja, već samo uspomene, mrve sjećanja..." I, onda postajem tužna i odsutna...
-
I, eto...
Nemam više ništa za reći...
Sad vas idem komentirati.. bla, bla...
Uživajte...!
Evo me!!
Ja ko ja.. a ko bi drugi...
eeeheeeeh..
Pogodite tko je danas postao gimnazijalac??
Mooona...
Ne čuujemmm...
Moooonaaaaa...
Glaaasnijeee...!
Moooooooonaaaaaaaaaaaaaa...
Dobro, dobro, šta's dereš??
A, eto jesam...
I, šta sad?? Pa, ništa... upravo tako...
Živit ću ko i do sad... Samo što će mi nosić malo više vremena provodit zabijen u knjigu.... al, eto... Ni prva, ni zadnja..
A, moćan nam je razred... Skroooz....
Eto, danas je moja nogica prvi put poslovno kročila u SREDNJU ŠKOLU ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA GRUDEEEEEE...
I, da... ako me trebate možete se obratiti u razred 1.a..
Tamo sam svakim radnim danom od 8 do 13...
Poslije toga.. ne zanima vas gdje sam... Jasno?? Ma, naravno da jest... uopće nema problema.. To, mi se sviđa!!
E, sad ćemo malo o mom mobitelu.. Čudno se ponaša u zadnje vrijeme.
Ma, godine čine svoje... Meni nikako nije jasno kako uvijek zazvoni u vrijeme dok sam ja u duubookom snu... -moram ozbiljno porazgovarati s njim.. Nek se uozbilji ili će u mirovinu.. Nema druge!
Imate li još pitanja??
Slušaam!!
Nema??
Okej, onda... Ali, nemojte me kasnije hvatati po ulici..
Ako imate nešto, recite odmah..
Nema?
Aj, aj, okej...
Idem...
Eto.. budite, živi, zdravi, dobri, lijepi, pametni...
Jesam rekla pametni?? Ma, jesi, jesi... Okej... samo pitam...
Aj, ljudi... booooooook!!
Slušajte mamicu i sve 5!!
Kralj, legenda.. Ma, kako god.. ŠTULIĆ RUUULZZ!!
Sviđa mi se ova sličica:(
Evo... pišem ja novi post...
Bla, bla...
Inače, naslov nema nikakve veze s temom posta... nisu uopće u rodu...
A, kad bolje razmislim... Ni post nema temu... bem mu...
Kiša pada, kiša pada, mutna voda tece... tralala...
eto ga... sve se to svodi na moja baljezganja... kao i uvijek...
Pisanje ovog posta je čisto smirivanje mojih živaca...
pa, da...
I? kako vi u školi?? Još nema ocjena? ha?
Vi lijepo put pod noge po kišici... a, ja? ja hvatam muhice... cijeli ovaj tjedan
hahaa...
Vidite kako je lijep život u Hercegovini??
A, mogli smo ići u školu bez ikakvih problema... Nije ni blizu vrućini...
No, ne kažem ja da mi smetaju produženi praznici...
Hihihiiiiiiiiiiiiii....
Jeeeeeeeee dosadno..
Ajme, gimnazija... u ponedjeljak... Kladim se da nikako neću spavati noć prije SUDNJEG DANA... sudnji dan je, a ja ne spavaaam... zijeeeev;)
Baš mi je lijepi ovaj novi dizajnić... Meni se sviđa...
Baš je bilo moooćnooo na whf-u... Sorry, to mi je slučajno naletilo...
Jeste gledali Coyote Ugly?? Ja peti put... Film mi je... extraaa...
Dođe kraj mojim bljuvotinama...
Ajde, idem...
I, jedno upozorenje: Ne očekujte od mene da vam ostavljam više od jednog komentara i nemojte se prežderavati neskvik čokoladnim pahuljicama...
Okej, to su 2, al, nema veze...
Booook:)))))
1. Uvijek, u svako vrijeme, na svakom mjestu... ZAUVIJEK ZAJEDNO!
2. Nema povjerenja, nema prijateljstva.
3. Moj simpa(dečko), TVOJ FRATAR!
4. IZDAJA=WE ARE IN BIIIG TROUBLE!
5. Treća frendica?... Može pričekati!
6. Zovi u podne, u ponoć... I'LL BE THERE FOR YOU!!!
7. Svaka tvoja tajna je i moja tajna.
8. Dosada neće na naša vrata, mi živimo po onoj: "NEKA VESELO JE!!"
9. If you mess with her, you have big problem with me!!
10. Slobodno budi ono što jesi... uvijek ćeš imati moju podršku!
Autori: Mon@ i Andra@
ŠTO JE PRIJATELJ?
-JEDNA DUŠA KOJA ŽIVI U DVA TIJELA.
-Aristotel-
Eto ga... To smo Andra i ja našvrljale neki dan.. Pukla nas inspiracija.. jeee, moš mislit!!
Al, nema veze, nama se sviđa...
Jutros sam čula na radiu da postoji mogućnost da nam odgode nastavu za tjedan dana, al' nije to još ništa sigurno.. Bit ćemo na vrijeme obaviješteni... Aj, neka!!
Eto, to bi bilo to, evo, za kraj jedna pjesma. Pozdrav!!
Eto.. Naslov sve kaže... Još manje od dva pišljiva tjedna do kraja praznika... A, ko da je jučer bio 15.6., oproštajna, kraj mučenja... početak uživancije... A, sad... gimnazija... Ajmeee...
Ljudi moji... ja već tjedan-dva imam neki čudan osjećaj.... Nešto između uzbuđenja i straha.. Stalno mislim o toj gimnaziji.. Ajmeee... Samo tražim neku žrtvu koja će sa mnom pričat o gimnaziji, kako je tamo, šta me čeka... ludilooo...
Al, dobro, kad se sve zbroji i oduzme, ovo ljeto je bilo ok...
Eto, ovaj post je napisan samo zato što je bilo krajnje vrijeme da ga našvrljam.... Pa, gibam ja sad jer nemam više ništa pametno ili glupo za reć... A, vi uživajte uz ovu, meni dragu pjesmu, a ja vas idem komentirati... pusetina