|
|
| travanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
Moj mail:
paix.blog@gmail.com
Volim:
Glazbu
Čokoladu (the movie)
Čokoladu (the book)
Mitologiju
Stinga
Kavu s mlijekom
Moj laptop
Šetati
Spavati
Kestene
Njega
MOJ STARI BLOG
VOLIM ČITATI:
Anchi
Apple
Aries
Black Pearl
Blues Svezenski
Born to be wild
Clarisss
Dagoberhr
Detalj
EmptyHeartedGirl
Gedeon
In my place
Ima jedan svijet
Kaira
kiiiik
Krijesnica
Lakeisha
LondonSKY
Magicna Noc
Marsijanka
Mini Maxine
Muha
Nadobudan
Nemam pojma
Nikad kao Bane
Nihonkichigai
Pegy
SamohranaMajka
Siobhan
Staticna
Vitae
Zena zmaj
He runs and runs and runs. And when he's exhausted himself, he returns to me, puts his head in my lap and asks me to help him find a way to die.
FIELDS OF GOLD
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in his jealous sky
As we walk in fields of gold
So she took her love for to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold
Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley?
We'll forget the sun in his jealous sky
As we lie in fields of gold
See the west wind move like a lover so
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold
I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in fields of gold
Znate li cijeniti ono što imate? Ili uvijek tražite nešto više? Ponekad bih se mogla smjestiti u drugu kategoriju.
Imate nešto i bili ste sasvim zaluđeni time, a nakon nekog vremena, zaluđenost prestaje jer nije onako kako ste očekivali da bude. I što radite? Pomirite se s time jer možda bolje ni ne može biti, možda je to ''bolje'' već utopija, nešto što ne može biti jer je preidealno. Ali… možda postoji bolje.
A kako znati? Da li zaista želimo riskirati?
Prikažimo to najglupljijim primjerom kojeg se sad mohu sjetiti. Dakle, ovako: Na sjevernom ste polu, hladno vam jer imate samo običnu košulju na sebi. Grije vas barem malo. Kako bi mi rekli ''bolje išta nego ništa''. Tad dođete do kolibe i imate dva izbora: Ući i izaći van s debelom bundom ili pak potpuno goli.
A možete ne ući i produžiti svojim putem. I što birate? Ako uđete i izđete goli, cijelog života ćete se lupati po glavi što ste ušli, a mogli ste imati barem onu košulju za koju tek sad shvatite koliko vam je značila. A ako uđete i dobite bundu, bit ćete sretni što ste dobro odabrali. A ako samo produžite dalje, s vremena na vrijeme ćete se ipak pitati ''Što bi bilo da je bilo?''
Da se to pita nekoga u filmu, odgovor bi bio jasan: '' Tko ne riskira taj ne profitira.'' Glavni junak bi ušao bez ikakvih pitanja (i vjerojatno izašao ogrnut bundom), ali što je sa stvarnim životom? Mi nismo tako hrabri da bi riskirali ono što imamo i ostali bez ičega. Osobito zato jer se bojimo da ćemo naučiti onu staru lekciju da nešto počnemo cijeniti tek onda kad izgubimo. U dva slučajeva ćemo biti nezadovoljni, a samo u onom jednom zadovoljni. 2:1. Tko bi od nas ljudi riskirao?
Onda se zapitate: kako jedan homo sapiens poput nas može biti zadovoljan i voditi ispunjen život?
Namjerno nisam stavila što je to ''nešto'' jer može biti puno toga. Neka materijalna stvar koju imamo i mislimo da možemo da možemo imati bolju, izbor fakulteta ili zanimanja, ljubav i životni partneri, prijatelji… bilo što. Od najmanje nevažne stvari do najvažnijih životnih odluka.
Koliko ste hrabri? Koliko ste spremni riskirati da izgubite sve što imate? Ili da dobijete što ste uvijek htjeli? Biste li se igrali s time?
.