Pahuljice Vu
26.04.2006., srijeda
Najdraža treptookica
Draga Ana, sretan 4. rođendan! |
- 08:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #
23.04.2006., nedjelja
OBAVIJEST !!!
|
Dragi nam posjetioci, čitatelji te posebno oni koji komentiraju (izuzev deje), želimo vam objaviti vrlo važnu vijest... Od dana današnjeg 23.04. počinje natječaj za primanje novih članova! Put do slave, tj. članstva bit će mukotrpan, naporan i nadasve TEŽAK! Sastojat će se od raznoraznih izazova kao što su: Recitiranje TIKE-TIKE TAČKE, unazad, na njemačkom..., imati sposobnost potpisati se imenom i prezimenom, i to malim i VELIKIM štampanim slovima... nemojte misliti da je to sve, tek poslije toga dolazi suočavanje sa stručnim žirijem sastavljenim od detaljno odabranih članova doo.pahuljicevu., te tak tada se na muci prepoznaju junaci! No samo posjedovanje spomenutih sposobnosti nije dovoljno ukoliko niste ( ne znam kako da to kažem pa ću reći jednostavno) NAŠI (ma koliko mi šutjeli o tome)... Novopečene članove očekuju razna putovanja, fešte, okupljanja i raznorazne takoreći obiteljske pijanke... Budućim kandidatima puno sreće te Vas molimo da ovaj natječaj shvatite krajnje ozbiljno, jer u suprotnom ćete biti diskvalificirani... Zahtjeve i zamolbe za sad nam ostavljajte u obliku komentara, naslovljeno na doo.pahuljicevu, u suprotnom predmeti se neće uzeti u razmatranje... Rok za žalbu je istekao jučer... (Čak i da ste se jučer žalili bilo bi vam kasno) Za psihičke i duhovne boli Mi ne odgovaramo, kao niti jedan naš ČLAN !!! Zamolbe se primaju do srijede 26.04. do 23.55.h Unaprijed hvala na razumjevanju i SRETNO... Vaše: doo.pahuljiceVu |
- 22:57 - Komentari (55) - Isprintaj - #
21.04.2006., petak
dž e n e r e j š n
|
Eto nakon dugo razmišljanja hoću-neću-hoću-neću-hoću li pisati post u svezi dženerejšna koji nas je stavio na crnu listu ekstremno nacionalističkih blogova, odlučio sam na radost svih vas napisati post o tome. Kao i uvijek moj post će biti teoretski razrađen u nekoliko točaka. Pa krenimo redom od početka pa nadalje do samog kraja. Prvo, jako me i istinski začudilo šta nas je xyzugf ili kako se već zove dženerejšn uvrstio na ekstremnu listu nakon mankijevog pisanja o čokonji. ajde shvaćam da ne volite nas Hrvate, ali šta imate protiv našeg prijateljskog i nadasve mirnodopski nastrojenog naroda republike Mađarske. Mi bi vas trebali staviti na ekstremnu listu, ali nećemo se uopće bakčati s vama. Drugo, ako nije riječ o prijateljskoj nam Čokonji, možda je riječ o Pragu. Pa ljudi, nismo pisali o Turcima pod kojima ste bili milijardu godina, već o Pragu, starom srednjovjekovnom gradu koji nam je već nakon pola sata svima prirastao srcu, neki čak dobili i infarkt. Pa ljudi da ponovim, jer nije na odmet, mi bi vas trebali staviti na ekstremnu listu, ali nećemo se uopće bakčati s vama. Treće, ali ne manje ili najmanje bitno, zašto jadnu nam i prijateljski ustrojenu djevojku sandru metiše na crnu listu. Možda zato što joj je blog obavijen u crno. Pa ljudi, dajte se zapitajte. Dal vi možda živite od ovog na netu. Mislim da za ovo trebate dati 10% plaće u svrhe vašeg školovanja što znači biti ekstreman. Što je zapravo ekstremno? Pa ljudi, pogotovo ti dejavu ili kako se zoveš (mislim na onog informatičara) daj mi objasni nekoliko teza o suživotu. Zašto bi Hrvati oprostili s. kad nitko oprost nije tražio? Pa trebali bi nam nožni mali prst koji najviše smrdi lizat da vam oprostimo. Drugo, ako si ti ili tvoji prijatelji ili rodbina bio u tkzv. JAO od 1991. do 1998. to znači da ti kao takav i kao jedinka i tvoji(ako nisi ko Pale sam na svijetu) kao množinka prihvatili i željeli da to bude sr. A nije bilo, nit će bit. Pa ako si to sad podržavao trebali bi svi vi reć:jesmo,htjeli smo da to ne bude nezavisna, suverena, država Hrvatska i šta sad? Pa ništa pokrijte se ušima (i tako ste neki ko slonovi, mislim imate veliku surlu) i ne javljajte se slijedećih 34 milijarde godina. Veliki pozdrav Sandri i žabcu i njegovim brkatim ženama ( valjda je demantirao graviditet u njegove cure o kojem se masovno pričalo) i proletarcu i ozni i mankiju i svima koji ovo čitaju,a misle ko ja. Ljudi, u Pragu je zakon, bit će i slika. Sad idemo prema Bratislavi pa ćemo za blšanji pa teblice pa dubnica i beč pa Varaždin, pa Duisburg pa ćemo kući. ŽIVILI!!! |
- 20:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #
20.04.2006., četvrtak
U Čokonji
|
Dobar dan! Živili. Rekoh sebi, ajde da i ja nekamo otputujem. Upravo sam stigao u Čokonju, ali dočekala me kiša. Pa da mi vrijeme brže prođe, evo par riječi. Uto stade kiša i kroz oblak se pojavi sunce. Cijena ulaznice ista, 2,5eur (600ft), oko 20 kn. Bicikl se smije utjerati u kompleks, onih 'kineskih guzica' ima dovoljno za sve. Odmah s vrata vidim betonirano igralište za nogo-tenis i limene zelene kabine za presvlačenje. Zapanjujuće je što nema slikovnih oznaka za razlikovanje muških kabina od onih za žene. Idem na rizik, rekoh. Pored kabina je baba sa kokicama i deda s hot-dogom. Ima i piva, Arany Aszok. Oko trideset ljudi se tu već skrasilo. Hlad ispod četiri hrasta je odavno zauzet, tamo već spavaju. Bazeni su isti kao i prije. Onaj sa crvenim 'podčetrdespet' toboganom je prazan. Dobro, kiša ga je malo napunila, do palčevog nokta. Onaj sa gljivom je pun. Umirovljenika. O, szent Haromsag! Olimpijac, ko i svaki mađarski olimpijac, sa šest skakaonica, pad gotovo neosjetljiv. Neki treniraju leđno, ruska škola, vidi se odmah. Trava svježe pokošena, suncobrani sa gumom i beton-felgom. Našao sam i protivnika za partiju stolnog, ali on igra samo po starim pravilima pa je propalo u zadnji čas. Idem plivati, da provjerim jel još znam leptirov stil. Onda sam probao i okret ali kako nos u vodu, eto voda u nos. Ugledao sam tada bazen sa termalnom vodom, vruć ko limeni krov u podne na veliku gospu. Šteta što nisam probao ući. Ali, eto tobogan. Moram se spustiti na koljenima. Nisam primijetio zaštitnu ogradu. Zamalo sam ispao i teško pao. Stvarno moraju staviti tu zaštitnu ogradu. Od šoka mi došla glad. Jeo sam i zaspao na zemlji, na suncu...Kad sam se probudio, skoro su svi već otišli doma, idem i ja rekoh si. Šta ću koji ...ac u toj Čokonji, ništa nije posebno. Manki |
- 12:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #
19.04.2006., srijeda
PRAG – a gdje je to?
|
Prag – pa jeli to moguće?! Evo i nas napokon van granica Lijepe Naše... Napustili smo naš grad i uputili se u nepoznatu avanturu, al ne brinite vratit ćemo se mi brzo, i brže nego što neki misle… Ma može to biti i Prag, i Beč i Budimpešta, al nama je naš grad ipak najdraži i najljepši… No, dosta nostalgije… Kao prvi problem koji se ukazao bio je, a i ostao, jezik. Oni samo nešto češka, češka, a nas nitko ni da bi počeško…zar to nije sramota, pa ipak smo mi gosti… Što se tiče smještaja, sobe su O.K., samo smo ih malo dugo čekali, al ni to nije ništa u usporedbi sa mađarskom granicom. Ti mađari, ma to nije normalno!!! Glavna TEMA nam je, naravno, PIVNICA, i poznato češko pivo. E da, moramo vam reći da se u češkoj pivo ne pije, ono se loče… Još jedna jako bitna stvar, one JAVNE kuće i nisu toliko javne, provjerili smo!!! Nikako se ne možemo naviknuti na onaj ženski glas iz metroa («…DVERŽE SE ZAVIRAJU…»), ma kako da mi to razumijemo, nek malo priča HRVATSKI, mislimo da bi to bilo sasvim u redu, zar ne? Eto za prvo javljanje toliko od nas…javit ćemo se čim naiđemo na nešto zanimljivo, i čim nas alkohol malo popusti… A do tada ŽIVILI (pa se nakrivili) i čuvajte nam naš grad… Vole vas pahuljice SVATKO MOŽE KRITIZIRATI, ALI SAMO STRUČNJAK ZNA HVALITI… |
- 13:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #
18.04.2006., utorak
TKO TO TAMO PJEVA???
|
Nema me par dana na blogu i već sranja...pa jeli to moguće??? Ma tko je uopće dopustio glupim srbima da se javljaju na NAŠ blog !? Zapravo kužim, pa oni nisu ni svjesni koliko su nepoželjni, jer u suprotnom se ne bi ni javljali... Oni pričaju o nekom suživotu (de umrijet cu od smijeha) SRANJE, s kime, suživot s VAMA?! Prvo naučite pričati HRVATSKI, živite u Hrvatskoj, a ne srbiji... Posjetio sam jedan blog (neki dejovu ?!) i tamo piše: "izgradit cemo još lepši grad", PA DA GA NISTE SRUŠILI NE BI GA NI TREBALO GRADITI... seljačine... Tu govorite kako je Vukovar i vaš grad, ma VUKOVAR NIKAD NIJE BIO NITI ĆE IKAD BITI VAŠ, i to zapamtite... Kao i vi ste građani Lijepe Naše, a u svakom sportu navijate za SICG (uostalom taj SICG mi više zvuči kao ime neke udruge a ne države), i jedva čekate nebili Hrvatska koji put izgubila pa da i vi budete malo sretni, zar ne...zar to nije jadno, pa i vi živite od te Hrvatske. Nemojte pomislit da ne postoji tolerancija, ma naravno da postoji, al ne za srbe... kako to još niste shvatili? pa svima bi bilo ljepše da vas nema... Zar Dunav nije očiti primjer toga...kraj nas lijepo prođe, malo poraste, pa kad dođe do vas, naravno da vas potopi, jednostavno vas ni on ne voli... ma trebalo bi povisiti nasipe uz hrvatski tok Dunava, tako da u srbiju Dunav naraste za koji metar... i onda lijepo poplavi beograd i pola srbije, zar to ne bi bilo lijepo, imali bi svoju Veneciju, ionako mislite da je srbija do Venecije, e onda bi stvarno i bila hahaha... Sad još kad vam se odvoji i crna gora, srbija će biti malo veća od slovenije, a i šta će vam više ?! Nadam se da sam bio dovoljno jasan, NE TREBATE NAM !!! Ma zapravo vas nitko ne treba, jednostavno ste višak... i što prije to shvatite to će biti svima bolje...  Pozdrav svim Hrvaticama i Hrvatima (naglasak je na HRVATICAMA I HRVATIMA) Poseban pozdrav mojim dragim suradnicima... ovim putem pozdravljam i novog nam člana mankija P.S. Proletarac javi mi se kad ovo vidiš AKO TREBA GOSPODE EVO PRIMI ZAVJET MOJ UZMI ŽIVOT OD MENE PA GA PODAJ NJOJ. BOŽE ČUVAJ HRVATSKU MOJ DRAGI DOM... BY Ozna |
- 18:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #
15.04.2006., subota
Ide zeka žedan gladan
|
Živili! Veelika subota! Dosada se i ne čini baš nešto veća od ovih prije nje, al' danas sam recimo briljirao u jednom loptačkom sportu, shvatio razliku između mase i izvage, popio dva 'ladna jogurta i još slijedi taj veli..ovaj, derbi... Ovo zadnje više ne bi trebalo nazivati velikim ni u najmanjoj suboti godine. Baš sam se sinoć zapitao zašto opet i ovoga uskrsa od vjerovanja u čudesne efekte uskrsnuća Božjeg sina više vjerujem u šunku. Pazi, stražnju nogu smrdljive svinje... Prije je bilo drugačje. Odradila bi se i onda misa, iz tanjura bi se potom pažljivo srknuo i poslijednji rezanac, ali opet sam osjećao da je nedjelja veća od drugih. Tucali bismo se cijelo popodne. Nekima bi i pozlilo od jaja. Neki su se opet žalili da su ovima drugima jaja pretvrda, tradicionalno bi netko naime podvalio pokoje drveno... Kad odrasteš, smiješ se, a opet, žao ti je. Želio bih se nakon dobroga ručka opet tucati, udri gore, dolje, izgubiš, dobiješ, i naravno, završnica za koju se čuvaju najtvrđa jaja. Onda taj zec. Kako sam samo bio sretan kada sam sa sestrom čupao travu (a nije je bilo nikad dosta) i pravio gnijezdo u koje bi nam zec donio svaaašta! Već prije odlaska na misu ostalo bi pola od svašta, navečer ništa više. Haha, zec nosi čokoladu i stavlja ju u gnijezdo! Svima. Brz ko zec. Još se, kao, i zaglavio nakratko ispod kapije dok se provlačio pa je i tamo ostavio jaja... Mujo, imaš 60 g. i još vjeruješ u vilenjake?! Sva sreća da sam na vrijeme shvatio da su to laži. Točno se sjećam kada sam prestao vjerovati u njega. Bilo je to kada sam jednoga uskršnjega praskozorja hitao urinirati i vidio babu kako u moje gnijezdo u predsoblju stavlja neku jeftinu čokoladu i one bombone u šuškavoj vrećici... A sad je kao bolje, svi smo pametni, odrasli, tu i tamo se možda i tucnemo, ali ushicenja nema. Nestalo je, čini se, onoga kobnoga jutra. I baš me briga, ja ću ovoga uskrsa složiti gnijezdo. Čisto da ne zaboravim kako se radi. Ali i da provjerim još jednom tko je tu zapravo glup, zec ili ja. |
- 18:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #
13.04.2006., četvrtak
P O P L A V A
|
Evo svi pišu o polavama pa bi bio red da i mi napišemo koju pametnu o tome sad kad sve polako završava. Ne želim se pravit pametan, ali htio bih ovim postom ukazati na nekoliko stvari koje su mi se učinile pogrešnim. Prvo, Dunav i Vuka visoki, a mi još ubacujemo vodu unutra. Pa kako onda očekujemo da se vodostaj smanji? Dunav je toliko pametan da zna da ima viška vode, pa je htio nas zamoliti da mu pričuvamo svoju vodu u našim podrumima, vrtovima ili gdje god bilo, pa kad dođe ljeto i niski vodostaj mi mu tu vodu vratimo. Ali ne, mi odma nazad vodu, pa se Dunav naljuti pa potopi Vrške za kaznu. Drugi put trebamo pripremiti burad i boce i sve ostale naprave za skladištenje vode pa pomoći Dunavu da preboli topljenje snijega i velike kiše. Drugo, možda je naša Rijeka nešto pojela negdje u Njemačkoj, Češkoj, ili ko zna di, pa joj došlo zlo baš na našim prostorima pa da se olakša. A mi opet to nismo prepoznali pa vraćamo viškove nazad. Usput, zna li netko kako se zove doktor koji liječi rijeke? Treće, a to bi bilo i najgore, Dunav postao moderan pa se koristi poznatim metodama mršavljenja zvanim BULIMIJA i ANOREKSIJA (naravno, anoreksija nema veze s Anom, Reksom ili nekim drugim imenima). E to bi me već jako naljutilo. Zašto se kod nas morao istovariti? To nije u redu. Četvrto, vjerovatno i posljednje. Pa ljudi ko još voli ići u susjednu nam državu. Naravno, ne voli ni Dunav, pa svim silama nastoji ostati u Lijepoj našoj. A mi to, NARAVNO, nismo prepoznali pa vraćamo vodu i tjeramo dragu nam rijeku da ide dalje. Mislim da su ovo činjenice koje trebamo razmotriti slijedeći put kad budemo se branili od poplave ili nekontroliranog IZLJEVA Dunava i Vuke u naš grad. Treba sagledati i pozitivne strane izljevanja vode. Možemo pecati sa balkona kata kuće, ne moramo vaditi dozvolu za ribarenje, ne moramo koristiti perilicu za rublje nego izađemo u dvorište i peremo na ruke, ljeti kad bude +70 samo s balkona skočiš i osvježiš se... Mislim da bi kad nam prijeti neželjeni izljev vode iz korita rijeke trebali jednostavno skupiti dvadesetak tisuća ljudi na obali i zapjevati onu staru :Nemoj Dunave. I Dunav jednostavno ne bi. Za kraj, ŽABAC PRIČA SE DA JE DUBRAVKA TRUDNA. Da se to nije slučajno dogodilo kad se najela bombona i bacala balicu pa se sagnila da je dohvati pa ti iskoristio priliku, a? Jel ti zna mama? Jel Lara ljubomorna? POZDRAV SVIMA. |
- 23:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #
06.04.2006., četvrtak
Pjesmica za dobro raspoloženje
|
Sve sam deblja svakog dana, važna mi je samo hrana. Svako jutro "tužna slika", gledam odraz svoga lika u zrcalu što ne skriva kakva mi je perspektiva. A posve me izda snaga kada vidim kako vaga ljubi brojku osamdeset. Oh, da mi je manje deset! Smršaviti imam želju, ali zubi stalno melju. Gricni tamo, gricni amo, na trbuhu salo samo, izbočen je k'o kupola, ne mogu se gleda' gola! Ali to me ne ometa, hladnjak mi je stalna meta, a u njemu oblizeke: kulen i njegove seke, raznovrsne mljac - salame što me stalno k sebi mame, sir i pršut puni slasti, sočni čvarci puni masti, male slane srdelice, salata pune zdjelice, mješavine na sto načina, sa začinom i bez začina; kolačići, kruna svega, kremice od slatkog snijega, torte čokoladne, voćne, miješane i vrlo sočne... O povrću da ne velim, uvijek mu se razveselim: kuhaj, dinstaj, il' na lešo, krumpirići malo rešo, a juhice raznih boja, mesna, posna, kako koja... Pa još k tome onaj zvuk kad krckaju špek i luk... Da nabrojim sva ta jela trebala bi knjiga cijela. I sad evo rezultata od kojih me muka hvata: sad sam tusta kao guska, haljina mi svaka uska, da popravim izgled svoj, uvijek nosim veći broj, al' uzalud sebi lažem, uzalud se često važem, kad sva jela slasno smažem, jer meni je dobro jelo kao umjetničko djelo i ono mi daje snagu, pa nek' vaga ide k vragu! A šiljaste mršavice, nek' im rastu zazubice! Nit' kuhaju, niti prže, već dijetu stalno drže pa onako suhoguze uskaču u tijesne bluze, misle da će svi muškarci, bilo mladi, bilo starci, buljiti u te košćobe (ovo kažem s malko zlobe), a pogledi muški lažni ionako nisu važni, važnija je dobra klopa nego izgled "antilopa" jer ako si kome mila, ne smeta mu koja kila (Lakše mi je tako reći nego klope se odreći.) |
- 21:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Najčešći znanstveni mitovi
|
Neka vjerovanja su se toliko uvriježila da ih uzimamo zdravo za gotovo. Ili zvuče dovoljno uvjerljivo ili smo ih čuli dovoljno puta da ne razmišljamo o znanstvenim činjenicama. Možda bismo čak gurnuli ruku u vatru za tvrdnju da kosa i nokti rastu poslije smrti ili da se trčeći manje kisne. Pa provjerite… 1. Žvakaća guma se probavlja sedam godina Fama o tome da je opasno progutati žvakaću jer je probavni trakt razgrađuje sedam godina nema nikakvih znanstvenih osnova. Takvu priču lansirale su zabrinute mame kako bi spriječile klince da ih masovno gutaju. Progutaš li žvakaću, neće se dogoditi baš ništa, neće ti se začepiti crijeva, niti ćeš završiti na operacijskom stolu. Uostalom, znaš li nekoga tko je zbog progutane žvake završio na operaciji? Žvakaća guma je organska tvar i želudac s njom ne pravi nikakvu iznimku. Napravljena je od prirodne ili umjetne gumene smole u koju se dodaju umjetni okus, zaslađivači i konzervans. Želudac će malo teže probaviti smolu, ali kako od nje nema neke koristi, mirno će je istisnuti kroz crijeva i taj smolasti dio žvake će izaći gdje treba - ne baš u istom obliku, ali istog sastava. Ipak, pojedeš li veliku hrpu žvakaćih u kratkom vremenu, moglo bi se dogoditi da imaš probavnih problema jednako kao da si progutao/la hrpu kamenja. 2. Kineski zid se vidi iz svemira Dugo se vjerovalo i pričalo da je Kineski zid jedini ljudskom rukom sagrađen objekt koji je vidljiv s Mjeseca golim okom. To nije ništa čudno s obzirom na veličanstvenu kilometražu koju taj objekt posjeduje. Ipak, nakon što je 21 dan proveo u orbiti, prvi kineski astronaut Jang Livej izjavio je da se Kineski zid iz svemira uopće ne vidi! 'Pogled je bio vrlo lijep, no Kineski zid nisam vidio', rekao je Jang Livej. Američki astronaut Gene Cernan tvrdi pak da ga je on vidio Kao prvo, pitanje je što znači 'iz svemira', odnosi li se to na Zemljinu orbitu ili pogled s Mjeseca. Naime, iz Zemljine orbite (od 290 do 563 kilometra) vidljivi su i razni drugi objekti poput velikih aerodroma, autocesta ili mostova. No Kineski zid, bez obzira na svoju veličinu, i s tako 'male' visine teško je vidljiv jer se svojom kamenom strukturom odlično uklopio u okolinu. Promatramo li pak Zemlju s Mjeseca, jedino što se može vidjeti jest poznata slika bijelih oblaka i plavih oceana. Da priča bude bolja, legenda o Kineskom zidu lansirana je prije nego što je lansiran prvi satelit, no kao i drugi mitovi, dovoljno dugo ponavljani, ući će i u školske udžbenike. 3. Ljudi koriste samo 10 posto svojih mozgova Tu smo tvrdnju toliko puta čuli da nije čudno što su je mnogi prihvatili kao znanstvenu istinu, no ona je poduprta znanstvenim činjenicama jednako koliko i mamina tvrdnja da ti glava služi samo za frizuru. Na svu sreću, jedan pogled na mozak snimljen magnetskom rezonancom (gdje se aktivni dijelovi mozga lijepo vide) pokazuje da koristimo mozak u potpunosti. Cijela zabluda počela je krivim citatom Alberta Einsteina ili krivom interpretacijom rada Jean-Pierrea Flourensa još davne 1800. Na njih su se nadovezali još neki znanstvenici s početka 20. stoljeća, koji su radili eksperimente na štakorima i zaključili da nakon odstranjenja velikog dijela korteksa životinje još uvijek mogu učiti. Pri tvrdnji da koristimo samo 10 posto mozga vjerojatno se mislilo na podatak da se samo svaka deseta stanica u mozgu koristi u isto vrijeme. Osim toga, s evolucijskog gledišta, malo je vjerojatno da bi razvili mozak takve veličine da to nije donosilo i neku prednost. 4. Životinje mogu predvidjeti prirodne katastrofe Tsunami dolazi! Bježimo na brdo! Mnogo puta bili smo svjedoci tvrdnji da životinje posjeduju šesto čulo koje ih upozorava na dolazak velikih katastrofa kao što su potres, tsunami ili erupcija vulkana. Sjetite se samo fantastičnih svjedočanstava o slonovima u Šri Lanki i Sumatri koji su se popeli na visinu prije no što je veliki val udario. Slično su se ponašali i bizoni, ovce, psi i druge životinje koje nisu bile u kavezima ili nastambama, pa su mogle bježati. U Turskoj, prije katastrofalnog potresa 1999. godine, postoje svjedočanstva o mnogim psima koji su zavijali satima prije potresa, a mnoge mačke i ptice su se također ponašale krajnje neuobičajeno. Znanstvenici su oduvijek htjeli doznati kako neke životinje predosjećaju potres, ali nikad nije dokazano da imaju šesto čulo. Ono što jest dokazano jesu samo izoštrena čula poput njuha i sluha koja im mogu pomoći da čuju, recimo, potmulu tutnjavu prije no što je čuje ljudsko uho ili možda osjete podzemne plinove koji se ispuštaju prije potresa. Znanstvena je činjenica također da mnoge životinje ipak ne reagiraju pravodobno i mnogo njih pogine u prirodnim katastrofama. Obavljen je pokus: jedan pas je pet minuta prije potresa lovio rep i ponašao se histerično, dok je drugi pas potres prespavao. Pa ti vidi! 5. Novčić bačen s vrha nebodera može ubiti prolaznika Novčić nije baš najaerodinamičnije oružje. Kombinacija njegovog oblika i trenja ne dopušta mu da postane smrtonosan čak ni bačen s Empire State Buildinga, a brzina koju će postići u slobodnom padu dovoljna je tek za osjećaj poput uboda. No već s malo većim kamenčićem priča može biti daleko opasnija. |
- 20:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.04.2006., subota
NEŠTO MALO O ŽIVOTU......
|
Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati. Samo zato što te netko ne voli onako kako bi želio, ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem. Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku i dodiruje tvoje srce. Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati. Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužan. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh. Možeš biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga ti si cijeli svijet. Nemoj provoditi vrijeme sa nekim kome nije stalo provoditi ga s tobom. Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš pravog i na tome ćeš mu, kad se to bude dogodilo, biti zahvalan. Ne plači zato sto je završilo. Smij se zato što se dogodilo. Uvijek će biti ljudi koji će te povrijediti. Nastavi vjerovati, samo budi oprezniji. Postani bolja osoba i budi siguran da znaš tko si prije nego što sretneš nekoga novog, a nadaj se da ta osoba zna tko si. Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se događaju onda kada ih ne očekuješ. Zapamti: Ništa se ne događa bez razloga! Život je poput priče; nije važno koliko je dug, već koliko je dobar... ONO ŠTO JE PROŠLO, VIŠE NE POSTOJI, ono što će biti, još nije došlo. Postoji samo jedna točka u kojoj se sastaju i prošlo i buduće. U TOJ TOČKI JE CIJELI NAŠ ŽIVOT..... viša tajnica |
- 12:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Zanimljivosti iz života mladih koji su zašli na krivi put
Dragi naš posjetitelji... na ovome, nadasve zanimljivom blogu, možete pročitati razne savjete vezane uz bulimiju i anoreksiju, kao i mnoge bolesti jetre uzrokovane ispijanjem 1L bavarije, etc. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
