nedjelja, 23.07.2006.

VLAK ŽIVOTA

Bilo je ljeto,...sunčeve zrake dopirale su sve do najmanje rupice staroga hrasta. U blizini sjedio je starac, zamišljenog lica, usmjerenog gore, prema suncu. Kroz glavu prolazile su mu silne misli,...Razmišljao je o prošlosti, djetinjstvu,...odjednom mu se to sve činilo tako kratko,...kao da je prohujalo,...ali, ipak, osjećao se kao da to opet sve proživljava,...dječje igre, skrivanja od ljutitog oca, krađa susjedovih jabuka,...sjetio se one starice preko puta njegove kuće, bila je svima antipatična na prvi pogled, ali on ju je ubrzo zavolio,...pričala mu je priče iz mladosti,...uvijek je govorila:»život je najbrži, ali najvažniji vlak kroz koji put izgleda duži nego što to on zapravo je....»Onda to nije razumio, smijao bi se na samu pomisao na tu rečenicu,...činila mu se gotovo besmislenom,...tada je mislio da je daleko od onog starca kakav je danas,...gotovo nezamislivo,...Ta starica je već odavno izašla iz vlaka,...ostavio ju je jako brzo,...Njegova braća već odavno su zatrpana dimom iz vlaka,...i njih je brzo ostavio,...još je samo on ostao,...a oni? Ostaju i oni, on je taj koji ih održava živima,...kroz njegove snove oni su i dalje u vlaku,...koji vodi u smrt. Ne, to nije tako, možda nas on odnosi u bolji život, recite da je tako-pomisli starac,...suze mu počnu kliziti niz naborano lice,...ponašao se još kao dječak iz školskih klupa,...tako se i osjeća,...mora da je to još jedno razdoblje života,...možda idući put bude ljepše...ne, ne želi ovo zamijeniti,...ne želi izbrisati sjećanja,...voli svoju prošlost, pa na kraju i onu pametnu staricu...htjeo bi ju opet vidjeti,...zašto više ništa ne može biti kao i prije, pomisli,...odjednom, poželi ostati ovdje, gdje i je,...makar i takav, običan starac,...tako zamišljen nije ni gledao kuda ide,...ali, odjednom se zaustavi i suze počnu teći, kao prije, samo ovoga puta krupnije,...osjeti nešto na ramenu,...da, to je onaj isti golub kojemu sam spasio život,...ili je i njega vlak izbacio,....možda je ovo samo jedan od njegovih brojnih potomaka,...da,...tako je! Odluči starac...pogled usmjeri u pustu šikaru,...i osjeti tjeskobu,...izvuče iz naprtnjače mali stolac i sjedne na njega...osjeti tugu kao nikada prije,...obuhvati ga sjeta...pred njim prostirala se pusta šikara koja je zamjenila njegovo omiljeno jezero,...to jezero je tamo stojalo oduvijek,...pa, ono je i bilo znak tog mjesta, prema kojemu više ne osjeća ono isto što ga je prije i vezalo za njega,...tamo, na to jezero odlazio bi sa starijim bratom hraniti patkice,...majka bi im stavia u najonsku vrećicu kruha, ali otac to nije smio vidjeti,..on je to tumačio bacanjem najvažnije hrane,...ali, oni su osjećali potrebu da nahrane te prelijepe patkice. Pa, tamo je upoznao sve svoje prijatelje,...tada je stalno razmišljao kako će on kada ostari ići tamo svaki dan i dijeliti kruh s njima, ali veliki stroj uništio mu je sve snove,...sva ljepota nestala je... sirotinja je pobježala, a stvorila se još veća,...kada će doći kraj ovomu-razmišljao je starac,..volio je svoj kraj, onakav kakav je prije bio,...Danas si ga je mogao samo zamišljati i nadati se kraju noćne more. Odjednom, priđe mu malo djete i upita ga:» Striček, jeste dobro?» Starac u tom trenutku osjeti tugu i radost,...zagrli ga i rasplače se,...odgovor je prešutio,...taj mali dječak podsjetio ga je na njega u dječakovim godinama,...isto to upitao je jednoga starca prije smrti,...i on je plakao,...i također pred uništenim,...ljudi iz grada uništili su mu vrt, i sagradili zgradu za plaćanje poreza,..onda to nije razumio, danas mu je potpuno jasno,...i taj starac je plakao, baš kao i on, bez obitelji, bez ikoga,...ali, samo pola sata poslije, umro je,...bio je blijed, istina. Bio je on inače simpatičan,...povučen, nesiguran, a tako drag,...za to vrijeme majka ljutito povuče dječaka u stranu i ispriča se starcu,...odjednom, mrak padne, kiša počne padati, a za njom usljedile su i munje, pa gromovi,...starac je mirno, nepomično sjedio u stolcu,...sjećanja odjednom prestanu dolaziti, grom sve prekine,...
Sunce je sjalo kao i prošlo jutro,...na jednom od najljepših, ali najtužnijih hrastova bijeli papir izrezan iz novina stajao je zalijepljen,...sunčeve zrake obasjavale su ga posebno,...ljudi su prolazili, ni neprimjećujući ga,...onaj isti dječak od jučer pozove majku:» gle, to je onaj striček od jučer, vidiš?» Majka ga samo povuče, i tužno kimne glavom,...dječak se okrene još par puta, a onda se izgubi u daljini,.....
Put ipak nije tako dugačak kao što se čini,...



MACO MILA, OVO JE ZBOG TEBE I ZBOG SVIH VAS KOJI SU OTIŠLI IZ OVOGA SVIJETA,...ETO, PRIDRUŽUJEM VAM SE,...PREPUŠTAM SE VJETRU,...NEKA ME ODNESE,...I MENE, SKUPA S VAMA,...SJEĆAT ĆU VAS SE,...MOŽDA POD STARE DANE ZAVIRIM U BLOG, I SJETIM SE VAS,...OBEĆAJEM DA ĆE OVAJ BLOG TU STAJATI,...JER, OVAJ BLOG SVIJET SE OKRENUO NAOPAKO,...VIŠE NE VIDIM SVRHU,...MACASIVA NAJMILIJA KRALJICA OTIŠLA JE,...OVO SAM ZBOG NJE NAPISALA,...NISAM JU RAZUMIJELA ZAŠTO ODLAZI,...ALI, SADA U POTPUNOSTI,...BLOGERI MOJI,...KRALJEVI I KRALJICE,...SVI STE MI BILI POSEBNI, ALI KRAJ JE DOŠAO,...VLAK PROLAZI, A DA GA MI NI NE ZAMJEĆUJEMO,...VOLIM VAS SVE,....MOŽDA JEDNOGA DANA I ODLUČIM KRENUTI ISPOČETKA, ALI SUMNJAM,...OVAKO DOBRE BLOGERE NEĆU PRONAĆI NI NA KOJEM BLOG PLANETU,...OVO JE MOJ ZADNJI POST,....PORUČILA SAM VAM ŠTO SAM HTIJELA,...MACASIVI, LADY DY, HERI, ERIN, FORZI, BW, DETERMINNED DISSENTER, TINICI KOKI, BEČ, LADY66... NEMOJTE SE LJUTITI AKO VAS NISAM SPOMENULA,...SVE VAS JAKO PUNO VOLIM,...**LJUBIM**......




Image Hosted by ImageShack.us

| 13:17 | Komentari (14) | Isprintaj | # |

četvrtak, 22.06.2006.

DRAGA HERO I FF :)






Image Hosted by ImageShack.us





OVAJ POST KAO I CIJELI BLOG POSVEĆUJEM NAŠIMA STARIMA VIRTUALNIM PRIJATELJIMA: HERI I FF KOJI SU NAS SNAGOM SVOJIH PJESAMA OMAMILI, I ODMAH PRIVUKLI,...KOJI SU SVOJIM VESELJEM IZ DANA U DAN SVE VIŠE ZRAČILI I NA KOJE SMO SE NAVIKLI,...ČIJE BLOGOVE SMO ODMAH RANO UJUTRO OTVARALI, UZ KAKAO I KAVICU, UMJESTO NOVINA ČITALI SMO NJIHOVE PJESME,...PREDIVAN OSJEĆAJ,...EVO, HERO, HVALA TI ŠTO SI NAM OSTAVILA SVOJU STRANICU DA SE MOŽEMO DIVITI TVOJEM HUMORU I TIM DIVNIM PJESMAMA PUNIM LJUBAVI,...FORZA, HERIN BLOG ODIŠE NA TVOJ PA ETO, NAŽALOST POŠTO NEMAMO VIŠE TVOJE DIVNE PJESME, NEKA NAS HERA PODSJETI NA TEBE,...EVO, OD SRCA I DUŠE VAM POKLANJAM OVAJ BLOG,...PISATI ĆU GA SAMO ZA VAS, ZA DVIJE NEUMORNE DUŠE,...PUNE LJUBAVI,...ETO, I S VREMENOM ĆU PREPISATI KOJU HERINU PJESMU IZ ARHIVE, DA SE PODSJETITE NE ONE DIVNE DANE,...NA ONE SUNČANE DANE KADA STE SA UŽITKOM OTVARALI NJIHOVE STRANICE I KADA STE JEDVA ČEKALI NOVU PJESMU, NOVU LJEPOTU,...U IME SVIH NAS KOJI SMO TO RADILI,....POSVEĆUJEM OVAJ BLOG,...PREKO NJEGA VAM SE ZAHVALJUJEM SVAKOM OVOM PJESMOM,...SVAKIM OVIM STIHOM I RIJEČJU,...HVALA VAM NA SVEMU,...BILO JE LIJEPO DOK JE TRAJALO,...ALI TREBA IPAK RAZMIŠLJATI OVAKO,...I MISLITI NA VAS,....CARPE DIEM,...

I KAO ŠTO SAM REKLA I LADY NAŠOJ,...OVO NIJE KRAJ, OVO NIJE ZBOGOM,...JER, ČAK I AKO SE NE VRATITE OVAJ BLOG ČUVATI ĆE VAŠU DUŠU, VAŠE PJESME, VAŠU TOPLINU, KOJU MI BLOGERI TREBAMO,...

MEDO, HERICE,...NAJMILIJI NAŠI BLOGERI, OČEKUJEMO VAS, JEDNOG LIJEPOGA, PREDIVNOG DANA,...KADA ĆE NAM ZRAKE SUNCA PROBIJATI KROZ PROZORE,...KAD ĆE NAS PROBUDITI CVRKUT PTICA,.....BUDITE SIGURNI,...SJEĆATI ĆEMO VAS SE,....LJUBIM VAS I GRLIM,...




A OVI OSTALI KOJI NISTE ZNALI ZA NJIH UPOZNAJTE IH PUTEM OVOGA BLOGA, JER TAKVO ŠTO SE NE UPOZNAJE SVAKI DAN,...

I ZA KRAJ VAM EVO JEDNE NJENE NAJLJEPŠE PJESME(BAREM MENI) NEKA VAM OSTANE U SJEĆANJU,...MENI SE VEĆ UREZALA,...I VJERUJEM, OSTATI ĆE,...


OBOJENI SNOVI

Kako opisati, moju umornu
sjetu?! Cekam ponoc, da
teatralno jako, tiho i polako
padnem u neprobojan san.

Kako govoriti bez rijeci;dajte
mi, pusti! Sada pokloni mi te
obojene snove.

Zatvorim oci, posuta neka
sam masom leptira,necim jos
ljepsim,moze zaigrana bijelim
biserima, uronjena u mirisno
ulje bijele ruze.

Tuga mi je mocna, crna.Utopi
me u slici nekoj nađenoj na
uzegloj cesti. Pozuri, da te ne
cekam.

Svejedno ponoc je, pa samo
da zađem u obojene snove,u
to tvije oslikano plavo platno.


Areh





Image Hosted by ImageShack.us

| 12:25 | Komentari (23) | Isprintaj | # |

srijeda, 21.06.2006.

RADOST I TUGA,...IZMJEŠANI OSJEĆAJI,....




Sjedim na klupi
Pogledom usmjerenim tamo,
U ono obilje ljepote
I dragocjenosti

Svijeće svijetle
Blistaju u kući
Punoj veselja
I radosti,...

Cvrkut ptica
Let galeba
Miris orhideja
Sjaj sunca,...
Sve je tako živo, lepršavo,...

Svijeća gori,...
Nekim čudnim sjajem
Kuća je razigrana
Ispunjena,...

Dolaze ljudi,
Uništavaju ljepotu
Ovoga divnog kraja
Ovoga divnog prizora,...

Svijeće polako blijede
U kući nastaje galama,..
Otac viče,...
Odjednom, čuje se nečiji jauk,...

Ljudi ubiru cvijeće
Sijeku stabla
Ruše onaj vrt
Pun predivnog cvijeća,...

Svijeća treperi
Vosak sve brže otpada
Poput suza
Što klize niz naborano lice

Ljubav u kući se pretvara u mržnju
Nema više onog dječjeg smijeha
Nastaje plač
I vrisak prelomi sve,...

Ljudi odlaze
Prirode više nema
Zemlja polagano klizi
Još se čuje buka auta
Svijeća je iz trena u tren
sve nemirnija...
Otac izlazi iz kuće
Zalupa vratima,...

Prirode više nema,...
Uništena je,...
Kao i ona sretna obitelj,...

Cvrkut ptica
Let leptira,
Smijeh djeteta
Zamjenjuje,

Mir, tišina,...



Image Hosted by ImageShack.us



Ovu pjesmu kao i ovaj cijeli blog posvećujem prirodi,...i preko ovoga bloga se borim za prirodu,....jer, ljudi su njeni jedini neprijatelji,...kako njoj tako i sebi, nemojte i vi biti takvi, jer, lakše je biti kao i svi nego biti jedini,...pomozite prirodi, ona vas to traži, samo na sekundu u tišini zažmirite čuti ćete neki glasić u dubini duše, koji će vam nešto reći,...


Pusu i najljepši pozdrav za sva doba dana vam šaljem dragi moji prijatelji,... :)))

| 15:45 | Komentari (4) | Isprintaj | # |

nedjelja, 18.06.2006.

PLES PRIRODE



Pogled na more
Vodi nekamo...
U tajanstvo
Modrine

Igra leptira
Odvodi nas,
Tamo
U onaj lijepi svijet...

Osjetim vjetar
Kako se poigrava mojom kosom
Nježno ju oblikuje
Pa baca na sve strane

Gdje god pogledam
Svuda oko mene je ples
I pridružim se njima
Ptice cvrkuću i stvaraju glazbu,...

Leptiri se vrte oko mene
Sve je tako divno,
Čarobno,...

Ali što je to?
Znam, to je
Ples prirode


Pago - Pagić


Ovu pjesmu posvećujem svima onima koji su zaboravili pravo značenje riječi «priroda», koji su ptičji pjev zamijenili bukom autiju, miris ljiljana i ostaloga cvijeća zamijenili gradskim smogom, pa i onima koji su prirodno zamijenili s umjetnim,...ali, ne brinite, ima nade i za vas, ne zaključavajte ju u svojim srcima, ljepotu prirode, ne orobite je, ona traži slobodu, pronađite ju u sebi, jer ona se negdje skriva u vama, zaključana, orobljena, osvojena, i traži pomoć,....



Image Hosted by ImageShack.us


Na ovu temu me podsjetila svima nam znana draga LUCY, svojom predivnom pjesmom o jednom cvijetu koji je istrgnut, pregažen,...

Btw.zbog naše erin obećajem da ću od sada bit puno redovitija s pjesmama :)))


| 11:03 | Komentari (13) | Isprintaj | # |

nedjelja, 28.05.2006.

SAMO MORE ZNA PUT,...





Razmišljam,...
Dali odletjeti, negdje,...
U daljinu,....
Ne ostaviti ništa
Iza sebe

Dali se vratiti u stvranost,...
Okrutnu stvarnost,...
Koja ne ispunjava
Sve želje,...

Nalazim se,
Na izmaku svjetova
Gdje pitanja dolaze
Sama od sebe...

Tražim nešto,...
Neki put,...
Lijepši put,...
Neka me vodi,...

Napokon se osjećam slobodnom,...
Punom snage,...
Ali, ovo nije stvarnost, ne, nije moguće,...
Ovo je zacijelo san,...
Prelijepi san,...

Budim se,...
Još uvijek ne znam gdje sam,...
Kojim putem krenuti,...
Pogled mi se zaputi prema mutnom svjetlu,...
Krenem prema njemu,...
Ništa, ovo je samo varka,...

Odjednom, osjetim nešto,...
Kako me nosi,...
Gle, lebdim,...


Odlučila sam,...
Odlazim,...
More je prepoznalo put,...





Image Hosted by ImageShack.us




Ovu pijesmu i cijeli blog posvećujem svima onima koji još nisu izabrali svoj životni put,....ne gubite nadu,...samo malo sačekajte,...zacijelo će se naći neka iskra koja će vas odvesti,..tamo gdje bi htijeli,...čekajte svoje more, svoje svijetlo, samo ono zna pravi put,...
Vaš pagić :)))

| 14:25 | Komentari (47) | Isprintaj | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.