Mocna stvar, taj Google. A i blog. A narocito kad se udruze. A narocito ako koristite dugme "I'm feeling Lucky" (odnosno "Osjecam se sretnim", ako koristite hrvatski Google).

Jedan od najpoznatijih primjera udruzivanja te dvije snage je slucaj "miserable failure" ("sazaljenja vrijedni promasenko"). Ako dakle upisete doticni pojam u Google i kliknete na "I'm feeling Lucky", dobit cete zanimljiv rezultat - sluzbenu biografiju Georga W. Busha, na sajtu Bijele Kuce. Posto se doticne rijeci (naravno) uopce ne pojavljuju na toj stranici, postavlja se pitanje kako Google nalazi najprije bas nju (naime, dugme "Osjecam se sretno" ce vas samo odvesti direkt na prvi nalaz u search-rezultatima, bez da pokazuje spisak svih rezultata). Stvar je u tome da je za Google jedan od glavnih kriterija za rangiranje rezultata broj linkova koji sa trazenim textom vode na neku stranicu. Saznavsi za to, grupa blogera se dogovorila i svi su stavili na svoje blogove link na Bushovu biografiju, a text linka bio je "miserable failure".

Nesto noviji slucaj je "french military victories". Upisite to, kliknite "I'm Feeling Lucky" i dobit cete Google stranicu s rezultatima, i to s nula (0) nadjenih stranica, i pomocnom sugestijom "Did you mean: french military defeats".
Ovaj put to nema veze s blogerima i linkovima, vec s jednom drugom osnovom rankiranja search-rezultata, i stranica je zapravo lazna (nije Googleova, vec imitacija). Ali moc ovog medija se opet ocituje u cinjenici da su mnogi ovu parodiju shvatili ozbiljno, ne primjetivsi da se nadjena stranica uopce ne nalazi na google.com adresi (a u dnu jos i pise da je parodija). Jedan od suckera koji su popusili foru je novinar uglednog NewsMaxa, Geoff Metcalf (vidi njegov clanak ovdje)...

Zanimljivo je da i Hrvati izgleda konja za trku imaju. Doticnog konja cete naci ako na Google-u upisete "najbolji blog ikad igdje" (na hrvatskom jeziku), i kliknete I'm Feeling Lucky....

Zbog velikih guzvi s poslom (dobio sam naime stalni posao, a imam jos puno zaostalog freelance posla) trenutno radim dan i noc, pa nestignem nista pisati. Dapace, ovaj vikend mi je skoro radniji nego upravo prosli radni tjedan (kad bi to bilo moguce), a takav ce mi biti i sljedeci.

Tako ja moram tu camiti i raditi, a upravo mi je prosao Liglajz ispod prozora! :(

Legalize! je jedan od redovitih Amsterdamskih street-partyja; naime Kraljicin dan, o kojem sam pisao prije mjesec dana, nije niposto i jedini - samo najveci. Osim toga i vise gay ulicnih partyja, postoji i ovaj. Legalize je, kao sto mu ime kaze, manifestacija/organizacija koja se bori za legalizaciju marihuane. Sad, ako ste mislili da je to ovdje vec legalno, nije. Zakonski je samo lagano dekriminalizirano, a u praksi se zestoko tolerira.

Medjutim, vidim na Legalize sajtu, da ih ova konzervativna vlada, koja bi posto-poto jos vise u Jevropu (i najradje se rjesila svih tih hipika) zesce zeza u zadnje vrijeme, nisu im dozvolili planirane demonstracije, a i po karti rute ovogodisnje jubilarne devete povorke se vidi da ih gnjave i odjebavaju. Prije je to islo kroz centar; a sad ne da ne ide, nego se centar uopce ne vidi na spomenutoj karti!
Jos sam se pitao otkud to prolazi ovdje - pa sam se sjetio da to uvijek zavrsava na jednom dijelu periferije nedaleko kojeg sad stanujem; no sad me karta podsjetila da su mi dosli pod prozor iz krivog smjera. Pih. JEBO onog Harija Potera streberskog!

Elem, kad vec zbog posla nisam mogao sudjelovati, evo bar nesto slika s prozora mi:



Inace, prve godine kad sam dosao u Amsterdam, bio sam na Legalizeu, i tad sam vidio nesto sto je nekomsvjeze doslom sa Balkana, i nenaviknutom na Holland, shokantno. Pred vece, u 7 ili 8, kad je bio dogovoren fajront, a ovdje se dogovori postuju, parkirani kamioni su pogasili muziku... Ostao ja samo jedan koji je (malko stisano) prasio dobar D'n'Bass, i pored kojeg su se organizatori raspravljali s policajcima upravo pristiglim da nadgledaju fajront. Dok su policajci smireno pricali s organizatorima, vesela drogirana mladez koja je plesala i skakala oko jedinog svirajuceg kamiona se silno zabavljala i takmicila opetovano bacajuci najvisem policajcu kapu s glave na zemlju. Svaki cas, netko bi skocio i PAF stepao mu kapu, ostali se smijali, a policajac se saginjao, uzimao kapu sa zemlje i vracao ju na glavu. Najprije uz prijazni smjesak, te veselo "hehehe", a poslije bez toga, jednostavno potpuno ignorirajuci ove napasti, mirno i stalozeno, ne prekidajuci svoj razgovor sa dread-locked organizatorima. I tako stalno. Staaalno. Bar dvadeset - trideset puta... bez da je trepnuo.

Na kraju su ih ubjedili da moraju ugasiti i taj posljednji kamion, i otisli.

A sad idem jesti, ogladnio sam od ovolike kolicine lakih droga u mojoj okolini, a i od frustracije sto im se ne mogu pridruziti...