|
Bure olujne udariše na mene,
sreću i toplinu duše
udara neko sumorno vrijeme...
Vjetrovi lome u meni grane,
grane što me toplinom i srećom hrane...
To drvo života, što raste u meni,
Sad čupaju neki vjetri sjeverni...
Snjegovi i hladne kiše ispiru i odnose
svu toplinu što čuvah u sebi...
Toplinu koju djelih sa voljenima,
toplinu kojom grijah sve vas promrzle...
Promrzle od boli, neuzvraćenih ljubavi...
Vama uplakanima toplinom vraćah osmjeh...
Vama usamljenima moja toplina bi jedini prijatelj...
Molite sa mnom, molite za mene,
molite da stanu ove bure.
Nek' vjetrovi utišaju i stanu kiše,
jer bez topline ni ovo tijelo
nema razloga da živi više.
Izvan pameti
Copyright@2022
/Izvan pameti/
Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu.
Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.
|
