Out.Of.Lights
°Obitelj. Na prvom mjestu.
°Prijatelji.Voli ih.
°Pisanje. Ispunjava ju.
°Čitanje. Opušta ju.
°Glazba. Smiruje ju.
°Škola. Veseli ju, ali i rastužuje.
°Drama Queen.
°Zaljubljiva.
°Kreativna.
°Zimogrozna.
°Sramežljiva. Dok je ne upoznate.
°Brbljava. Kad ju upoznate.
°Embry Call. Njezina najveća ljubav.
°Twilight.
°Topla čokolada.
°Across The Universe.
°Sloboda.
°Sarazam.
You create your own reality.
You wear those shoes and I will wear that dress.
I'm one of those regular weird people.
"- Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!
On se i dalje smijao.
- A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) biće ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju! A oni će pomisliti da si lud. Vala sam ti podvalio...
On se i dalje smijao...
- To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju..."
"Govor je izvor svih nesporazuma."
I always wanted to be an artist, whatever that was, like other chicks want to be stewardesses. I read. I painted. I thought.
.we all shine on, like the moon and the stars and the sun.
Did you ever look at a picture of yourself and see a stranger in the background? It makes you wonder how many people have pictures of you.
Life for you, has been less than kind
So take a number, stand in line
We’ve all been sorry, we’ve all been hurt
But how we survive, is what makes us who we are
Love your enemies. It makes them so damned mad.
.we've been alright up to now
but the air that we breathe is about to run out.
I'm too young to be
Taken seriously
But I'm too old to believe
All this hypocrisy
...is this the life that you lead,
or the life that's lead for you?
will you take the road that's been laid out before you?
will we cross paths somewhere else tonight?
somewhere else tonight....
...and I can't tell if you're laughing
between each smile there's a tear in your eye
there's a train leaving town in an hour
it's not waiting for you, and neither am I...
In the face of change,
that's when she turned to me and said,
"i'm not sure anymore..."
and there amidst the waves
and the cloudless skies
that blanket the year before
i watch my life wash a shore...
Ima dana kad osjećam se,
k'o da prolazim kroz neke čudne godine
kao da sam lutka u izlogu,
koja uopće ne mari za sve.
Work like you don't need the money. Love like you've never been hurt. Dance like nobody is watching.
| My life inside your head.
Pogled u nebo. Plavo je. Njegovi oblaci mirno plove u nedogled. Polagano, ali sigurno. Sunce sja. Vani je toplo. Pokušavam dostići balon kojeg je vjetar nepravedno odnio iz moje male ručice. Tako brzo je letio. Zavidjela sam mu. Željela sam i ja poletjeti, dotaknuti onaj slobodni, pahuljasti oblak koji se mirno kretao. Ružičasti balon odletio je u nebo. Promatrala sam ga još dugo. Dok se nije izgubio iz mog vidokruga. S vremenom je postajao sve manja točkica, a zatim potpuno izčeznuo. Okrenula sam se na peti i vratila se u park u kojem su se igrala ostala djeca. Zelena lopta skakala je od jednog dječaka do drugog. Sve djevojčice igrale su se krpenim lutkama. Uzela sam svoju lutku s poda. Dobro sam je promotrila. Imala je narančastu haljinicu, crvene čarapice, kosu je imala od žute vune. Umjesto očiju imala je prišivena dva smeđa dugmeta. Najednom moja majka me zazvala. Krenula sam prema njoj i uzela njezinu toplu ruku koju mi je pružila.
Like the little school mate in the school yard
We'll play jacks and uno cards
I'll be your best friend and you'll be my Valentine
Drndava zvonjava mobitela. Probudila me. Bilo je vrijeme za još jedan novi dan. Novi odlazak u školu. Ostala sam ležati u toplom krevetu. Prisilila sam se da se dignem. Ustala sam polagano poput usporene snimke. Bosim nogama stala sam na hladni parket sobe. Pogledom sam potražila papuče. Ugledala sam ih kako stoje jedna preko druge ispod pisaćeg stola. Brzo sam ih obula i otišla do kupaone. Izašla sam nakon nekih 15 minuta. Knjige su stajale na polici. Neke su bile debele, neke tanke, ali su svejedno bile pune znanja. Povijest. Geografija. Matematika. Psihologija. Biologija. Izašla sam iz kuće i krenula u školu. Putem sam slušala najdražu pjesmu na mp3. Tehnologija stvara čuda. Putem sam srela prijeteljicu. Skupa smo došetale do škole. Moja škola je bila velika, ali opet nekako... pa deprimirajuća. Gužva. Pogledom sam potražila njegovo lice u mnoštvu ostale djece. Ugledala sam ga. Stajao je u grupi svojih prijetelja. Osmijehnuo mi se.
Who knows what could happen.
Do what you do, just keep on laughing
One thing's true, there's always a brand new day
Telefonirala sam. Jednom rukom sam mobitel držala na uhu, dok sam drugom zaustavljala Taxi. Žuti taksi je zastao. Taksistu sam rekla željeno odredište. Uključio je taksimetar i počeo voziti. Ubrzo sam završila razgovor. Taksist je pjevušio pjesmu koja je svirala na radiju. Nije dugo trebalo da dođem na željeno određište. Naplatila sam vozaču i izašla iz taksija. Napokon sam došla doma. Dok sam otključavala vrata kuće u kojoj sam živjela, ugledala sam djevojčicu smeđe kose kako svoju majku drži za ruku. Sjetila sam se majčine tople ruke i onoga dana kada sam trčala za ružičastim balonom. Sa sjetnim izrazom na licu ušla sam u kuću. On me dočekao raširenih ruku. Gotovo sam mu poletjela u zagrljaj. Svoju glavu naslonila sam na njegov vrat. Mirisao je po sapunu. Uvijek je tako mirisao.
Always & Forever.
U naletu inspiracije. Odlučih podjelit s vama. Nadam se da vam se sviđa.
18.10.2008. | Komentari (7)
On/Off
|
