utorak, 29.05.2007.
OPREZ: slijedeći post je jako prefnje...
|
*napisano u neko kasno sinoćnje doba...* volim te najviše na svijetu. cijela proslava je bila super organizirana, ugodna, vesela i zabavna, ali ti si mi bio najbolje što mi se dogodilo u toj večeri. kad smo se skupili, srce mi je prvo veselo poskočilo kad sam vidla da si se stvarno pojavio. ipak, ubrzo sam shvatila da to vjerojatno i neće biti tako dobra vijest, jer znam da naše druženje ide sve lošije kako vrijeme prolazi. i prije nego što smo ušli na večeru, činilo mi se da ću uskoro biti na rubu suza jer osim onog formalnog pozdrava na početku - skoro pa se nismo više ni pogledali. i sad me opet steže u grlu pri samoj pomisli na taj osjećaj. znala sam da nebi bilo ništa dobro ni ugodno od našeg razgovora da sam ga pokušala pokrenuti u prvim satima večeri, pa sam se družila s drugima, plesala i pila (!). kad sam se već prilično napričala s ostalima, uživila u stvarno savršenu atmosferu (ok, možda malo previše narodnjaka), naplesala i poprilično napila... imala sam dovoljno dobrog raspoloženja i hrabrosti da svladam neke loše osjećaje i uspomene, a pogotovo knedlu u grlu i - KONAČNO krenem i s tobom malo popričati... za još malo početnog razbijanja leda, prvo sam se motala oko društva koje je bilo oko tebe... ubrzo su moje namjere i želje postale smiješno očite pa sam krenula do tebe... ipak si mi ti najdraži na svijetu. ja se nadam da si ti iz našeg razgovora kasnije te večeri napokon postao potpuno siguran da ja već godinama nisam ni najmanju trunčicu više zaljubljena u tebe. ti si meni bio najdraže biće na svijetu otkad sam te upoznala. koja sam ja faking glupača... pišem ovo i plačem ko kiša... mislim da bi me ubilo da ikad saznam da ti još uvijek sumnjaš u ono što sam ti ispričala.... moja zaljubljenost je bila glupost... možda najgora glupost ikad u mom životu.... to nas je razdvojilo na više od pune dvije godine... ali nadam se da ću to ipak uspjeti ispraviti... znam da će ići sporo i teško, ali oduvijek sam te voljela i još uvijek te volim ko nikoga... glupo mi je to opet ko papagaj ponavljati, ali mislim da još uvijek tebe to sve bar malo plaši, pa ću ipak ponoviti - da, ja te volim više nego ikog na svijetu, volim te više nego samu sebe, ali ta ljubav je uvijek bila samo i jedino ljubav prema prijatelju! da, bila sam zaljubljena i glupa, ali to je sad već davna prošlost, to je bila greška i nadam se da možeš zaboraviti i oprostiti, a ja sam spremna učiniti baš sve da ispravim posljedice te gluposti. sorry, nadam se da me razumiješ... svi jednom prođu nešto slično, nisam samo ja bila blesavo zaljubljena i nedokazna klinka u pubertetu... al dobro, neću se sad pravdati... šta je bilo - bilo je... znam da je bilo krivo, ali nadam se da još mogu sve popraviti... da, znam, dugo mi je trebalo... ali valjda ti je već jasno da meni uvijek za sve treba dugo... ipak, u ovome sam sretna da se dogodilo... pa makar i nakon ovoliko vremena... i nadam se da je onaj višesatni noćni razgovor bio dobar početak tih ispravaka. htjela bi još toliko toga reći i napisati, ali ne mogu.... bar ne sad... ovog trena ne mogu više ni o čemu misliti jer pomisao na sve do tog razgovora... i sve stvari koje smo pretresli u tom razgovoru... a pogotovo one kojih se nismo ni dotakli, a meni su se vrtile po glavi... svega toga je bilo toliko da bi ja još tjednima mogla i željela s tobom tamo sjediti i razgovarati o svemu i svačemu u prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti... pomisao na sve to (a ne mislim već danima na ništa drugo)... to me rastura u glavi, u srcu... i sad kad sam napokon svu tu silu misli i osjećaja odlučila malo srediti i sročiti ovako... shvatila sam da ne mogu... barem ne sve od jednom... previše mi je to... navala svih tih misli i osjećaja dovela me do toga da ja sad pišem ovo, a uopće slova ne vidim od suza... plačem... ...jer mi je pao kamen sa srca... jer sam uvjerena da si napokon iskreno mislio kad si rekao da mi vjeruješ ono što ti govorim i da smo stvarno raščistili ono što nas je mučilo i smetalo iz prošlosti... plačem... ... jer sam najtužnija na svijetu kad se sjetim koliko smo toga vjerojatno propustili zbog moje gluposti... plačem... ... jer sam presretna kad se sjetim da smo još mladi i da je još skoro cijeli život pred nama sad kad smo raščistili sve, sad kad smo iskreni i jedno drugom dragi još jedino (ali i najbolje i najvažnije) kao prijatelji... |
nedjelja, 27.05.2007.
može li otrov biti fnje?
|
luda sam ko zvečka.... uzbuđena, živčana i hiperaktivna, a i totalno smirena... ne flegma-smirena, nego baš onako lijepo, ugodno smirena... presretna sam i vesela, a i nekako tmurno tužna... ne fali mi ništa, a i fali mi svašta... a to svašta i znam i neznam odredit... već dva dana su u meni leptirići ko da sam neka zaljubljena 12-godišnjakinja... to sve i ima veze s ljubavlju i zaljubljenošću.... a i nema... zapravo, vjerojatno veći dio svega toga ima veze s onim što je nekad bila zaljubljenost, a sad je neka druga ljubav... i čini mi se da sad napokon ta ljubav neće biti samo u meni... nadam se da mi se dobro čini da ju naaapokon (!!!) još netko razumije i prihvaća... bez onog osjećaja neugode koji je bio tako jako vidljiv... i bolan... saznala sam puno novih stvari... neke mi zapravo i nisu bile nove, samo su se složile drugačije.... koliko poznam sebe, sad će moj mozak to vrtit još mjesecima... puno toga mi mami i suze i osmijeh istovremeno... ali uglavnom su lijepe stvari... i koliko god težak, najljepši je bio jedan duuugi kasnonoćni/ranojutarnji razgovor... za koji mi se čini kako je krenuo da je mogao trajati još danima... (jao, jao... kad sam ja postala ovako fnje... pišem, smijem se, a niz obraze potočići...) nemogu ja sad slagat suvisle rečenice...  |
petak, 25.05.2007.
josipa lisac
inače mi je vrlo antipatična, ali ima jednu pjesmu koja savršeno opisuje moje današnje raspoloženje! razlog, uzroci, posljedice i drugi detalji... slijede u idućim danima... sad sam toliko šašava da nemogu složit dvije suvisle...  |
četvrtak, 10.05.2007.
jedna prigodna...
|
fantomi - sretan rođendan Sretan ti rođendan,sretan rođendan, sretan ti rođendan Sretan ti rođendan,sretan rođendan, sretan ti rođendan Šaren dan ko Disneyland samo tebi svira bend ti ostvari svaki san, danas samo tvoj je dan Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Zvijezde sve što blistaju, šume sve što listaju i na svijetu svaku stvar dajem tebi ja na dar Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Uzmi sva sanjarenja sakrij se od starenja modre kiše,ruže sve, sve na svijetu tvoje je Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan baj d vej... mala napomena... očito ja nisam sposobna za niš drugo nego sezonsko pisanje postova... pa sam se odlučila pomiriti s tim... kad mi se piše - pisat ću... to vjerojatno znači da će zapravo bit sve isto kao i do sad, samo sam ja pomirena s tim... jedan mjesec će bit postovi skoro svaki dan, pa onda neko vrijeme i više od jednog mjeseca ništa... ja tu očito ne mogu ništa... a što se prigodne pjesme tiče.... - ne, nije posvećena ni dariusu ni blogu... - ne, nije posvećena ni maloj plavuši koju ja poznam a vi ne... - ne, nije posvećena ni milošu miloševiću, ni emiliji kokić, ni lindi evangelisti, ni balaševiću iako naravno o svima njima imam dobro mišljenje i želim im sve najbolje u ovom danu kao i u bilijunima dana koji su pred svima nama... pa vi sami zaključite ostatak...  |
