srijeda, 17.06.2009.
kemija?
znate ono kad  se dva bića lijepo slažu od početka, pa se kaže da među njima ima neke kemije. a danas sve i svašta istražuju, pa su onda radili neka istraživanja o tome... i zaključili je nekome idealan partner onaj koji vam ne smrdi kad ne miriši... ili koji vam miriši kad baš i ne miriši (ili kad stvarno smrdi?).  eh... sad..  dođu njih dva s nogometa... (igrali, ne gledali) prvi mi je u rodu, oznojio se ko svinjica (a i još ponešto bi se moglo usporedit ), mokar ko da je netko kantu vode izlio na njega... al se voda bar nebi osjetila... ovo smrdi na kilometar, slabo mi dođe još dok je u liftu.  srećom, bar mu nije lijeno tuširati se.  a drugi...  nije mi u rodu. znoji se...  nemoš vjerovat da je istina. sav mokar, ko da je igrao finale svjetskog prvenstva. al ne smrdi. uopće.  dapače... šok i nevjerica... šnjofam tip takav preznojen - meni miriši?!?  dragi lastane, ako uzmemo u obzir da nemam skoro nikakvu želju-volju-namjeru u vidu tjelesnih i/ili emocionalnih potreba u smjeru gorenavedenog - trebam li se zabrinuti?  |
ponedjeljak, 09.03.2009.
call me crazy... al nebi mu oprostila...
ma nema te sile...  u sekundi gubim razum čim pomislim na njega. da, znam da su moji roditelji mlađi od njega. ali on je jedan i jedini takav... jedini za kojeg mi nije bitno, ni malo. da ima još dvadeset više... briga me... ovakav kakav je, baš mi je... ne mogu si pomoći, što učiniti kad on ima sve, samo mane ne.... njegov glas... svako normalan se može samo naježiti s kojom lakoćom on bez greške otpjeva što se nitko normalan nebi usudio probati ni u vlastitom domu. njegovi pokreti... pokriva cijelu pozornicu svojim plesom, skakutanjem, trčanjem... lagano, usklađeno... i tako sva tri sata svakog svog koncerta. pjevači duplo mlađi od njega to često ni ne žele, a ni ne mogu. a tek koji je to šarmer... kategorija za sebe... iskreno, čudim se da je na koncertu u areni jučer bilo tako malo onesviještene djevojčadi.skoro pa sam sigurna da bi se sastavila s podom u roku keks da me samo okrzne laktom u prolazu. ali svejedno nebi nikad propustila priliku za upoznavanje, ako bi bila ikad te sreće da mi se takva prilika ukaže... ma, i na minutu... mada... neznam baš kako bi to izgledalo s mojom nesposobnošću održavanja suvislosti, svijesti i drugih relativno bitnih elemenata.ustvari, da mi je samo koncert na kojem ću se izgurat do prvog reda... slušat, gledat, vrištat... uživat... nadam se da neću dugo čekat...  edit, dodatak: čitam sad da se ljudi zgražaju kako je nepristojno bacat na pozornicu grudnjake i slično. ne kažem da bi učinila tako nešto, mislim da nebi, ali ipak moram reć da donekle razumijem ljude koji to čine. ok, žene koje to čine. rekoh razumijem... ili možda... suosjećam? |
nedjelja, 01.02.2009.
baš znam izabrat!
|
http://www.javno.com/hr/trach/clanak.php?id=167185 katastrofa.. pa jel mora bit uvijek ili primjer najsretnije oženjenog ili stariji senior... da se ne shvati krivo... nemam namjeru ni običaj nikog takvog ganjat s prstenom već spremnim u džepu, čak ni ništa puno blaže od toga. ali da je oku ugodan. mda... mljac! a još su i izgubili. enivej... i srebro je medalja. very nice medalja. čestitam im svejedno, bili su jako super! a život mi se od tog prvenstva skratio... 20 godina po utakmici!!   baj d vej... sad tek vidim u članku... DESETAK godina veze?? helou? srednjoškolska ljubav??? mhhh.. no comment... |
četvrtak, 04.09.2008.
živčana...
...toliko da bi mogla uskoro napisati duži, suvisli post s glavom i repom. a zašto... zbog svega... i ničega... neznam ni sama zbog čega točno. mislim, znam... ali neda mi se autopsihoanalizirati... ali neću sad pisati. idem prisilno spavati, prekasno je. sutra ću opet hodati ko sova i smišljati razloge za neučenje.  |
nedjelja, 31.08.2008.
kako, oh, kako!??!
|
kako biti normalna kad na sve strane niču ljudi s malim bebama... ljudi koji su roditelji tim malim bebama... a nekad su ti ljudi bili dječarci koji me odbijaše... |
