|
Zvao ju je
„djevojčica sa šibicama“…
Ženu zaodjenutu plaštem proljeća,
što korakom uspavljuje tišine..
Zvao ju je „pupoljkom“,
svjestan, kako ponosno putuje stazom
spletenom od ružinog trnja.
Glasno joj je nijekao godine…
Lahorom čežnje uzgibao zastave njezinih pobjeda …
Upozoravajući je,
kako
postoje neki drugi svjetovi…
Stihom ju je
obezvremenio u prolaznosti…
ŽENU
zaodjenutu plaštem proljeća,
mirisom prkosa.
|
