petak, 30.10.2009.

Pjesma mrtvog pjesnika (Dobriša Cesarić)

To je misaona lirksa pjesma koja je pisana isprekidanom rimom. TEMA ove misaone lirske pjesme je pjesničko stvaranje. Pjesma je oblikovana u sedam sekstina (strofa od šest stihova), a stih je jedanaesterac.
Pjesma započinje rječima: "Moj prijatelju" s kojima lirski subjekt uspostavlja komunikacijski lanac između samog lirskog subjekta i čitatelja. U prvoj strofi želi reći da je umro samo fizički, a to nam pokazuje pomoću METAFORE: "Moj prijatelju, mene više nema. Al nisam samo zemlja, samo trava." Izražava se EUFEMIZMOM (ublaženo značenje neke riječi): "Samo je dio mene koji spava." U drugoj strofi se koristi PERSONIFIKACIJOM: "U zagrljaju ostalo je rima." Treća strofa započinje rijačima (METAFORA): "Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) u stihove." U tim stihovima lirski subjekt koristi poeziju kao utočište u bijegu pred smrću. PERSONIFIKACIJA: "U žaru sam ih kovo." (iskazana predanost stvaranju).
Četvrta strofa započinje rijačima: "Još koji časak htio bih da živim u grudima ti." (lirski subjekt dobiva novi život preko čitatelja). Pjesnik motivima: zanosa, ljubavi, nade, unca, svjetla i zvijezda izražava želju za životom. (četvrta i peta strofa).
"Pomozi mi da dignem svoje vjeđe."- lirski subjekt moli pomoć od čitatelja da ga oživi, a može ga oživjeti samo ako otvori svoje srce za poeziju.
USPOREDBE: Ko bujna rijeka u korito novo,
Ko oko svjetla leptirice noćne

---

nedjelja, 18.10.2009.

Zaljubljen u ljubav (Josip Pupacic)- osvrt

Ovo je ljubavna lirska pjesma što govori da pjesnik u pjesmi pokazuje osjećaje ljubavi. Pjesma je pisana slobodnim stihom. TEMA pjesme je prošla ljubav i pjesnik o voljenoj ženi sjedinjuje osjećaje koje pobuđuje: priroda, životinje, radosni trenutci, sve što pjesnik voli (ljubav, djevojku, djetinjstvo).
Brojnim USPOREDBAMA pjesnik pokušava dočarati i iskazati svoju ljubav.
Svoju ljubav pjesnik iskazuje i slikama prirode ("Volio sam je kao travu i kao jasenje") i slikama djetinjstva ("ko uspavanku i majčino buđenje").
Već u prvoj strofi pjesnik počinje uoćavati fizičku ljepotu djevojke i divi se toj fizičkoj ljepoti. To pokazuje pomoću ANAFORE:
"u malu djevojku,
u njezine prste nemoćne
u struk kostelje moje zelene."
Pjesnik prirodu povezuje zajedno sa djevojkom.
Brojnim METAFORAMA otkriva nam osobine djevojke:
vodu divljeg jezera- tajnovita
dijete u povoju- njžna i nevina
vitku i brzu djevojku- neuhvatljiva
Djevojka ga već fizički privlači i govori o svojoj zrelosti pomocu USPOREDBA:
Jer se svlačila kao zora
jer se podavala kao svijeća
i otimala kao živica.
Spreman je podijeliti život, očekivao je obitelj, ali po pjesmi se čini da nije ispunila njegova očekivanja.

18.10.2009. u 16:43 • 0 Komentara • Print • #

---

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.