Drage i dragi, imam jednu tužnu vest da vam saopštim.
Kao što ste imali prilike do sada da primetite u mojim postovima se s vremena na vreme umeo naći i koji redak o izvesnom Macanu. To je inače jedan fin, vaspitan, dobro odgojen, skladne građe, radoznao i nadasve živahan mačor, posve slobodan, na daleko poznat. Mada ni sam ne znam da li da govorim u sadašnjem ili prošlom vremenu kada je ovaj madžor u pitanju, naslućujete da je posredi kakva nezgoda sa istim.
Naime, taj fin i ljubak mačor je imao običaj, budući da je slobodan (i sada sam definitvno odlučio da govorim u sadašnjem vremenu), daklem, imao je običaj da ode u turneju po kraju a možda i dalje, i da se ne vrati po čitavu nedelju dana.
U takvim situacijama, kad registrujemo njegovu odsutnost, mi se zapitamo gde li je? S kim li je? Da li je našao možda neku drugu kuću gde mu je bolje, ili je osnovao porodicu pa vežda mačiće da love vrapce (u tome je bio dobar iako smo mu objašnjavali da to i ne mora baš da radi, posebno ne da ga polu-živog unosi u dnevnu sobu svima na uvid, da se pohvali)... Međutim, uvek se nekako vrati taman kad mi počnemo da razvijamo diskusiju šta bi moglo biti. Naravno, dođe upola mršaviji, vrlo često ozljeđen, umoran, gladan i žedan. Onda tri dana samo spava i eventualno nešto pojede. Nikoga u kući ne konstatuje i nije puno druželjubiv. Malo potom, kad se izrelaksira, ume da se umiljava ali vrlo malo, onako nekako gospodski, nikad ne preteruje, posvećuje pažnju eto.
Ali ne lezi vraže, ima tome dvadeset i kusur dana, kako se dotični nije vratio. Ni da se javi ni da svrati. Ništa. Nigde nije viđen.
Mala je već počela da razmišlja o drugom pa kaže: ''Onda mi uzmemo drugog Sivka, a Macan se vrati pa bude ljubomoran što mi samo mazimo ovog drugog a onda se upoznaju i druže...''. Tu se puno ne spominju negativne varijante tipa zgazilo ga nešto, ranili ga drugi ulični mačori, razboleo se, overio se i tako to. Ne, to smo možda svi pomislili ali ne i izgovorili. Jednostavno smo prećutno rešili da Macana ne proglašavamo mrtvim, a i ne možemo nemamo telo, nemamo ništa.
Zato ovo saopštenje za javnost kaže:
Macan, dragi životinjski član domaćinstva Ostapa Bendera poslednji put u kući viđen pre tri nedelje je nestao i gubi mu se svaki trag.
Stoga, Macana kojeg imate priliku da vidite na slici, proglašavamo nestalim tačnije neopravdano odsutnim do daljnjeg.
Rešili smo još da na svakih mesec dana narednih godinu dana registrujemo njegovo odsustvo ali ne i zvaničnu smrt. Želimo da mislimo kako mu je negde tamo bolje kako ga mi zapravo i ne zaslužujemo.
Ali ajme meni ako to nije istina. A sve se pribojavam... Bolje da šutim.
Atmosfera u kući se promenila, ništa više nije isto, nekako je pusto i mirno. Niti se druge mačke pojavljuju u dvorištu, niti drugi mačori, a posebno Caka, ne dolaze i ne zapišavaju prozore. Friski se kvari i buđa, devojka koju smo mu namenili osta sama, mala osta tužna a i mi zajedno sa njom. Više ni Arijev (Ari je komšijski pas) macan ne svraća.
Odsečeni smo od mačećeg sveta.
Tuga je pregolema.
|