Trenuci sreće
Svaku sekundu
…koju provodim uz tvoje biće
…koju te sanjam svake noći
…koju mislim na tebe dok zora sviće
…koju provodim u nadi da ćeš mi doći
…koju za tobom teku suze
…koju slušam tvoj mili glas
…koju strepim da mi te druga ne uzme
…koju vjerujem da zbližava nas
…koju me opčinjuju oči tvoje
…koju tvoje usne tek promatrati mogu
…koju luduje srce moje
…koju provodim, za te, u molitvi Bogu
…koju bez tebe ne želim biti, i neću,
baš takva sekunda znači mi svu sreću.
30.08.2008. u 19:05 | 5 Komentara | Print | # | ^
Staro putovanje
Opet me vozi isti vlak…
Kroz poljane obrasle nekim nemirom.
Pored planina,usred tišine,
Do obale s valovima uspomena,
Za jedini trenutak raja
bez tebe i tvoje blizine.
Opet me pozdravljaju
isti kolodvori,
stare, opustošene stanice.
Opet me vozi isti vlak,
zajedno sljedimo
poznate nam tračnice.
Ja uvijek negdje putujem,
uvijek nešto tražim,
ali nove puteve nikako
ne nalazim.
Ja uvijek negdje putujem,
negdje bježim,
al tebi ne mogu se sakriti…
Sljedeći stope mojih starih čežnja
nekako ćeš me uvijek pronaći.
I opet mi nećeš dati voljeti,
I opet samo ja ću patiti.
O, znaš li kako boli,
kada uvijek negdje putuješ,
a nemaš se kome vratiti…
Opet me vozi isti vlak,
opet me iste misli tište…
Umjesto da te poput stare melodije
zatvorim u glazbenoj kutiji,
muk mi te vraća, svaki put
sve tiše.
…ovaj put vlak
ko da sve teže diše,
ali do svog posljednjeg daha
ja doći nikako ne mogu,
kao da nikad i neću,
jer da te zaboravim, nađem mir
i upoznam spokoj,
nemam ja tu sreću…
Opet me vozi isti vlak…
Odzdravljam licu poslijednje gore.
O, da mi je biti grana jednog njenog hrasta,
Nju toliki jadi ne more.
Samo vjetar što ju ljulja, amo-tamo,
Prije nego li prijateljica kiša
Spere prašinu i sjetu,
Za lošim danom.
24.08.2008. u 23:00 | 2 Komentara | Print | # | ^
Zamalo
Neću ti napisati pjesmu,
i pričati što o tebi osjećam,
neću ti reći koliko te volim,
neću reći koliko te se sjećam.
Neću napisati pjesmu
o jedinoj boji tvoja dva oka,
neću opisivati tu boju čistog neba,
niti reći koliko su vedra, koliko duboka.
Neću više napisati ni stiha,
ni riječi o tvojim usnama,
ništa što te uzdiže u visinu.
Neću napisati koliko mi nedostaješ,
neću priznat da mi nedostaje tvoj smjeh,
i da noćas neću podnijeti tišinu.
17.08.2008. u 00:28 | 2 Komentara | Print | # | ^
Danielu , 2004.
Friends forever
Now you're leaving me
So don't ask me why I look so bad
I don't know what I'm feeling right now
Am I sad or mad it's hard to explain
Specially now when it's end
But you turned out to be good friend
And for that I thank you again
you've been my friend for a while
but it seems to me that
I know you whole my life…so don't
You be mad
while you're listenin' our favourit band
you might cry, laugh, whatever
but remember: we'll be friends forever
CHORUS: so many nights we used to talk
We used to fight,we used to walk
So many days on either way
I hadn't anything to say
And now you're far away
It's hard to say, you know me,
It's not my way as you can see,
I'll miss your jokes,your crazy stile too
Your sick sence of humor
But man, that's cool
So don't be sad thinking of us 'n' listenin'
Our RHCP band
Even you might cry 'n' laugh, whatever
But remember:
I'll be there for you, we'll be friends forever
CHORUS 2X
Every life brings you good and bad
You woke up happy,at evening you're sad
Maybe you won't need husband or wife
But it's for sure that you need
True friend in your life
CHORUS