juče je bijo božić a to ti u me oće rijet vizite rodbini u rijeci i rožatu
da je to njeka normala rodbina, ne bi mi premalo ali ovako, kad su meni u svojti sami oriđinali, kaco, božić ti je najinteresantniji dan pred funero o' stare godine
imade u moje matere sestra koja je takova picajzla da ja mislin nije spavala po decembra da se pripravi za juče. prvo nemore u nje bit onaj liši, obični bor košto normalna čeljad kupuje, a-a, brate moj, ona oće sominu, a to ti je oni bijeli bor, i to iz stona, jerbo ako nije iz stona ona odman vraća to lišo smeće i traži, kaco, dalje... i lako što somina košta ko suho zlato, ma altroke zlato, nego uopće ne raste kala stona
i što ćeš ti sad njomen rijet, ajde reci pravo, što, da somina onđe ne raste, aha moš mislit...
i ondar jon je muž, a moj dundo, nabavijo tu jebenu sominu, neđe odozgori, a ako ko pita iz stona bogufala, ali, nu vraga, somina ti se osušila, i moja ti tetka fino obnoć sa sominom pod rivu, fundaj moja draga sominu u rijeci i sjutra traži novi bor
i ondar ko iz despeta, jer naša je čeljad takova, nabavi ona sjutra česvinu, onu gamadiju što raste đe god jon pane zrno, sa panutijem granama, cimavijem vrhom, i najnižjom cijenom
hehe al kaco bor okićen tako da, bila somina bilo ovo sranje, nemoš poznat što je ispod
aha hrana, čime su nas tratali – ko što sam reko čudna je to čeljad, u špagu nijanci kune, a na stolu oš pršuta oš kobasica, sireva i salata ne znan ni rijet koliki broj, a bilo je i pašticade i španskijeh tica, i riblje paštete, maslina...
e te nesrjetne masline i moj jadni dundo...
dobar ko kruh ali bog mu eto nije do vele pameti, znate sikuro takovijeh ljudi. on ti se uhitijo sadit masline, i svi su mu rekli mani se čovječe, šuplja posla, ali zapeo tovar za te masline, i tako je sadijo, i prve godine nije rodilo ništa, druge jedva, a trjeće taman za jednu bocu uja... i eto tako ti je on odlučijo su tom bocom na izložbu čim je otvoru u novon 2005on godini
