prvo bilježenje.
narodski je uvriježeno, a da ne rečem po staromu adetu, rijet kako je ono najteže, i sad bi priličilo da dadem vrst incipita mom prvaku, ha? ma ne da mi se, kaco…
para mi se kako je među vami i onijeh ki su, bilo po potrjebi bilo od sve volje, sonambuli. znate ondar koja je zima jutros bila…
znate, para mi se, i da japanska riječ kimono oće imat korijen u grčkomu heimoo´n, a tako ti grk zove zimu. al jadanebijo zima ti je tuj najmanji problem…
pa ded viđi ovo:
jebogati gužve danas! od trga do britanca - dvije stanice - 20 minuta… nemoš disat u onijem konzervama, a babe te guraju plastičnijem kukovima, a đeca kmeču, a očevi bale tepanjem onijem kmečalima, a cakla se urosila – jebote vrućine! i eto, volijo bi i crknut nego još sekund bit s tijem konzervansom, kadli, nu vraga, gambela se mikne naprijed … i? i metar, kaco, cijeli metar! i? i stop...grrrrr a jedine tri konzervirane babe, pa sve tri na me. a ondar jedna navijek 'najte se ľutit, mladi gospon, säm pak stara', ajde dobro, babe nekako i otrpiš ali kad ona druga gamadija, ženska osobito, navali opasana krznenijem bestijarijem, dođe mi para na uši: kaco, pa nijesam ja amortizer…
aha đusto sam to hotijo rijet – krzna, odnosno zašto je od velike potrjebe bit kosook ranim jutrom.
zašto, ha?
eeee, ma je se trijeba s brjemenom akomodavat, jel da? a kosookost je nužna jerbo kosooki japanci nosu kimona, a njih su, bogufala, ćopili grcima kad je prvi put alavija uledilo tamo đe ovi drugi živu.
