Ako konačni um čovjeka nije u stanju shvatiti kako se tako velik i tako veličanstven Bog kao što je Otac Svih može spustiti iz svog vječnog prebivališta u beskonačnom savršenstvu kako bi uspostavio odnos s individualnim ljudskim bićem, onda taj konačani intelekt mora naći svoje uvjerenje u božansko zajedništvo u istini činjenice da stvarni fragment živog Boga prebiva u intelektu svakog čovjeka na Zemlji koji ima normalan um i moralnu svijest. Unutarnji Misaoni Ispravljači su dio vječnog Božanstva Rajskog Oca. Čovjek ne mora ići dalje od svog vlastitog unutarnjeg iskustva dušine kontemplacije ove duhovno-stvarnosne prisutnosti da nađe Boga i da pokuša stupiti u duhovno zajedništvo s njim.
Bog je razdijelio beskonačnost svoje vječne prirode kroz egzistencijalne stvarnosti svojih šest apsolutnih istorednika, ali on može, u bilo koje vrijeme, uspostaviti izravan osobni kontakt s bilo kojim dijelom ili fazom ili vrstom stvaranja posredstvom svojih predličnih fragmenata. Vječni Bog je također sebi rezervirao povlasticu darivanja ličnosti božanskim Stvoriteljima i stvorenim živim bićima svemira nad svemirima, te nastavlja rezervirati povlasticu održavanja izravnog i roditeljskog kontakta sa svim ovim osobnim bićima putem kruga ličnosti.

Nesposobnost konačnog bića da pristupi beskonačnom Ocu nije svojstvena Očevoj distanciranosti, već je rezultat konačnosti i materijalnih ograničenja stvorenih bića. Nezamisliva je veličina duhovne razlike između najviše ličnosti kozmičke egzistencije i nižih skupina stvorenih inteligencija. Da je moguće transportirati bića nižih redova inteligencije u samu prisutnost Oca, ona ne bi znala da se tu nalaze. Ona ne bi bila ništa više svjesna prisutnosti Oca Svih nego što su toga svjesna tamo gdje se trenutno nalaze. Smrtni čovjek mora preći dugi, dugi put prije nego dosljedno i unutar područja mogućnosti bude mogao tražiti sigurno uvođenje u prisutnost Oca Svih na Raju. Duhovno, čovjek mora biti preveden mnogo puta prije nego što postigne čak i razinu koja će mu dati duhovnu viziju da može vidjeti čak i jednog od Sedam Glavnih Duhova.
Naš Otac se ne skriva; on nije u proizvoljnoj osami. On je mobilizirao resurse božanske mudrosti u beskrajnom nastojanju da se otkrije djeci svojih svemirskih domena. Postoji beskonačna raskoš i neizreciva velikodušnost u veličanstvu njegove ljubavi koja ga navodi da žudi za vezivanjem sa svakim stvorenim bićem koje ga može razumjeti i voljeti i prići mu; to su, dakle, ograničenja koja postoje u ljudima, koja su neodvojiva od ljudske konačne ličnosti i materijalne egzistencije, koja određuju mjesto i vrijeme i okolnosti u kojima se može postići cilj putovanja smrtnog uzašašća i stajati u prisutnosti Oca u središtu svega.

Iako pristup Očevoj prisutnosti na Raju mora čekati na vaše postizanje najviših konačnih razina napredovanja duha, trebate se radovati prepoznavanju sveprisutne mogućnosti stupanja u neposredno duhovno zajedništvo s duhom koji je dar Oca, tako intimno povezan s vašom unutarnjom dušom i vašim sve duhovnijim ‘ja.’

Ljudi ma Zemlji se mogu razlikovati u svojim intelektualnim, društvenim, ekonomskim, pa čak i moralnim prilikama i obdarenjima, ali ne treba zaboraviti da je njihovo duhovno obdarenje jednoliko i jedinstveno. Oni svi uživaju istu božansku prisutnost koju primaju na dar od Oca i svima se jednako pruža privilegija osobne intimne duhovne zajednice s ovim unutarnjim duhom božanskog porijekla, dok svi jednako mogu odlučiti prihvatiti jednoliko duhovno vodstvo ovih Tajnovitih Nadglednika.
Ako je smrtni čovjek od srca duhovno motiviran, bezrezervno posvećen činjenju Očeve volje, onda, s obzirom da je tako sigurno i djelotvorno duhovno obdaren unutarnjim i božanskim Ispravljačem, on ne može ne uspjeti da razvije u svom osobnom iskustvu uzvišenu svijest poznavanja Boga i blaženo jamstvo u sigurnost osobnog preživljavanja u svrhu pronalaženja Boga progresivnim iskustvom postajanja sve više i više poput njega.

Oznake: bog

Krug gravitacije duha je osnovni kanal kroz koji se iskrene molitve vjerničkog ljudskog srca prenose od razine ljudske svijesti do istinske svijesti Božanstva. Ono što predstavlja istinsku duhovnu vrijednost u vašim molitvama putuje univerzalnim krugom gravitacije duha i odmah i istovremeno se odašilja svim božanskim ličnostima kojih se ta pitanja tiču. Svaka će se zanimati za ono što je u njenoj osobnoj domeni.
Razlučivanje u djelovanju kruga gravitacije duha možemo usporediti s djelovanjem nervnih krugova materijalnog ljudskog tijela: Osjećaji putuju prema središtu neuronskim putovima; neki se zadržavaju i na njih odgovaraju niži automatski centri kralježnice; drugi stižu do manje automatskih centara donjeg mozga kojima vladaju navike, dok one najvažnije i odlučujuće dolazne poruke prolaze mimo tih podređenih centara i odmah se registriraju na najvišim razinama ljudske svijesti.

No, koliko je savršenija ova veličanstvena tehnika duhovnog svijeta! Ako se u vašoj svijesti začne bilo što od visoke duhovne vrijednosti, nakon što tome date izražaja, nema te sile u svemiru koja može spriječiti da taj sadržaj smjesta stigne do Apsolutne Ličnosti Duha cijelog stvaranja.

S druge strane, ako su vaše molitve isključivo materijalne i potpuno sebične, ne postoji plan kojim takve beskorisne molitve mogu stići do kruga duha Vječnog Sina. Sadržaj bilo koje molitve koji nije "duhom zapisan" ne može naći svoje mjesto u univerzalnom duhovnom krugu; takvi sasvim sebični i materijalni zahtijevi su posve beživotni; oni se ne mogu uspeti krugovima istinskih vrijednosti duha. Takve su riječi poput "mjedi što ječi i cimbala što zveči."

Motivirajuća misao, duhovni sadržaj, je to što potvrđuje valjanost bilo koje molitve. Riječi su bezvrijedne.

Oznake: Molitva

Došlo je vrijeme da vidimo figurativno uskrsnuće Isusa-čovjeka iz njegove grobnice teoloških tradicija i religioznih dogmi dvadesetog stoljeća. Isus iz Nazareta više ne smije biti žrtvovan čak ni veličanstvenom konceptu proslavljenog Krista. Koja će to biti uzvišena usluga ako kroz ovo otkrivenje Sin Čovječji bude podignut iz grobnice tradicionalne teologije i predstavljen kao živući Isus crkvi koja nosi njegovo ime, kao i svim drugim religijama! Kršćansko zajedništvo vjernika sigurno neće oklijevati da poduzme takve prilagodbe vjere i običaja življenja, koje će mu omogućiti da "slijedi" Isusa u očitovanju njegovog stvarnog života religiozne odanosti vršenju volje njegova Oca i predanosti nesebičnom služenju ljudima. Da li se takozvani kršćani boje izvrgnuti samodostatno i neposvećeno zajedništvo društvene uvažavnosti i sebičnih ekonomskih neprilagođenja? Da li se institucionalizirano kršćanstvo boji moguće opasnosti od narušavanja ili čak svrgavanja tradicionalnog crkvenog autoriteta ako Isus iz Galileje ponovo postane ideal osobnog religioznog življenja u umovima i dušama smrtnih ljudi? Doista će doći do društvenih prilagodbi, ekonomskih transformacija, moralnaih buđenja i religiozne revizije kršćanske civilizacije ako Isusova živuća religija iznenenada zauzme mjesto teološke religije o Isusu.

"Slijediti Isusa" znači osobno podijeliti njegovu religioznu vjeru i ući u duh njegovog života nesebičnog služenja ljudima. Jedna od najvažnijih stvari u ljudskom životu je naći ono što je Isus vjerovao, otkriti njegove ideale i težiti postignuću njegovog uzvišenog životnog nauma. Od sveg ljudskog znanja, to što je od najvećeg značaja je znati vjerski život Isusa i kako ga je on živio.

Obični ljudi su rado slušali Isusa i oni će opet rado odgovoriti na predstavu njegovog iskrenog ljudskog života posvećenog religioznoj motivaciji ako takve istine ponovo budu proglašene svijetu.
Ljudi su ga rado slušali jer je bio jedan od njih, nepretenciozan laik; najveći svjetski religiozni učitelj je doista bio laik.

Vjernici kraljevstva ne trebaju imati za cilj doslovno oponašanje Isusovog spoljašnjeg života u tijelu, nego trebaju nastojati da podijele njegovu vjeru – da se uzdaju u Boga onako kako se Isus u njega uzdao i da vjeruju u ljude onako kako je Isus u njih vjerovao. Isus nikada nije raspravljao bilo Božje očinstvo ili bratstvo ljudi; bio je živa ilustracija prvog i uvjerljivo očitovanje drugog.

Upravo kao što čovjek mora uznapredovati od ljudske svijesti do spoznaje božanskog, tako je Isus uzašao od prirode čovjeka do svijesti o prirodi Boga. On je učinio ovaj veliki uspon od ljudskog do božanskog spojenim djelovanjem vjere svog smrtnog intelekta i svog unutarnjeg Duha. Činjenica ostvarenja postignute sveukupnosti božanstvenosti (dok je bio potpuno svjestan stvarnosti svog ljudskog statusa) je rezultat uspona kroz sedam stadija svijesti vjere svog sve većeg obožanstvljenja.

Jednog dana reformacija kršćanske crkve mora zaći dovoljno duboko da rezultira povratkom izvornim i neiskrivljenim religioznim učenjima Isusa, autora i dovršitelja naše vjere. Možete propovijedati religiju o Isusu, ali morate živjeti Isusovu religiju. U oduševljenju koje je pratilo Duhove, Petar je nehotice uveo novu religiju, religiju uskrslog i proslavljenog Krista. Apostol Pavao je kasnije preinačio ovo novo evanđelje u kršćanstvo, religiju koja utjelovljuje njegova vlastita teološka gledišta i prikazuje njegovo osobno iskustvo s Isusom na putu za Damask. Evanđelje kraljevstva počiva na temeljima osobnog religioznog iskustva Isusa iz Galileje; kršćanstvo se gotovo isključivo temelji na osobnom religioznom iskustvu apostola Pavla. Gotovo cijeli Novi zavjet je posvećen, ne prikazu Isusovog znamenitog i inspirativnog religioznog života, nego raspravi Pavlova religioznog iskustva i prikazu njegovih osobnih religioznih uvjerenja. Izuzev određenih dijelova Evanđelja po Mateju, Marku i Luki, jedine značajne iznimke ovoj tvrdnji su Poslanica Hebrejima i Jakovljeva poslanica. Čak se i Petar, u svom zapisu, samo jednom pozvao na osobni religiozni život svoga Učitelja. Novi zavjet je veličanstven kršćanski dokument, ali se teško može smatrati Isusovskim.

Oznake: uskrs2017