Počeo sam se zanimati i pomalo istraživati sa Bosanskim piramidama 04-2005 godine. Imam sreću da mi je Semir Osmanagić dobar prijatelj i da sam zahvaljujući njemu i došao do nekih ključnih informacija koje mi se čine vrlo važne pa sam iskoristio priliku da odem u Visoko-BiH u ovih godinu i pol desetak puta i osobno se uvjerim u postojanje piramida, istina zato sam zapostavio blog.

PIRAMIDE

1. piramide su svugdje na Zemlji koncentrirane po TRI
2. piramide u Egiptu su povezane podzemnim tunelima kao i u Visokom
3. piramide su stroj
4. Tvrdnja da piramide nisu grobnice već Per-Neteri, što znači «mjesta prirode» (Neter-nature!)
ili «mjesta energije», gdje se energija proizvodila, transformirala, iskorištavala i prenosila.
5. Istražena samo neka energetska svojstva piramida
6. piramida ima in a Marsu

1.Piramida (geometrija)

Pravilna piramida
Piramida je geometrijsko tijelo sastavljeno od baze (mnogokut, najčešće trokut ili pravokutnik) i stranica (trokuti).
U deskriptivnom smislu piramida "nastaje" kada:
1. Postavimo bazu u neku ravninu (npr. horizontalna ravnina). Baza može biti bilo koji
mnogokut (npr. kvadrat).
2. Visina je dužina kojoj je početna točka u ravnini baze, a krajnja točka izvan ravnine baze.
3. Spojimo krajnju točku visine s vrhovima baze.
Podjela
S obzirom na bazu, piramide se dijele na trostrane (baza trokut), četverostrane (baza četverokut) ili višestrane/poligonalne (baza višekut/poligon). Ako je baza pravilni poligon (sve stranice jednake), tu piramidu nazivamo pravilna piramida.
S obzirom na kut između ravnine baze i visine, piramide se dijele na uspravne (pravi kut) i na kose piramide (svaki kut koji nije pravi).
Tako se, na primjer, piramida kojoj je baza kvadrat a visina je dužina položena okomito iz središta kvadrata naziva pravilna uspravna četverostrana piramida.
Volumen i oplošje
Volumen piramide jednak je umnošku jedne trećine površine baze s duljinom visine:
.
Oplošje piramide jednako je zbroju površina baze i površina svih stranica.



Piramide u Gizi-podaci
• Keopsova ili Velika piramida visoka je gotovo 150 metara i sagrađena od oko 2 milijuna kamenih blokova. Završena je oko godine 7000 p.n.e. Kut stranica u odnosu na osnovicu iznosi 51° i 51', a svaka je stranica pažljivo orijentirana prema jednoj od četiriju strana svijeta. Horizontalni je presjek građevine u bilo kojem dijelu kvadratan, a dužina stranica osnovice iznosi 229 metara. Godine 1954 u jami pokraj Keopsove piramide pronađena je netaknuta lađa duga oko 48 i široka oko 5 metara. Nakon 16 godina rada ponovno je složena i izložena u modernoj zgradi nedaleko od nalazišta.
• Kefrenova je piramida znatno manja od piramide njegova oca Keopsa, ali je pronađena u znatno boljem stanju. Sagrađena je od granitnih blokova koji teže oko nekoliko tona i crvenom bojom odražavaju kontrast s bijelim alabasternim podovima. Na njenom je vrhu vidljiv dio oplate od bijelog vapnenca. Istočna strana piramide otkriva ostatke hrama. Godine 1860 francuski je arheolog Auguste Mariete našao impozantni Kefrenov kip nizvodno od same piramide.
• Osnova Mikerenove piramide, znatno manje od svojih prethodnica, prekrivena je pločama sijenita, odnosno granita vrlo visoke kvalitete. Mikerenov je tzv. pogrebni kompleks bio ukrašen mnoštvom kipova, a jedan od najpoznatijih je tzv. Mikerenova trijada koja kralja prikazuje između božice Hator i personifikacije egipatske pokrajine. Piramide su toliko jedinstvene i nevjerojatne da su postale simbolom čitave egipatske kulture...

2. VELIKA PIRAMIDA

Velika piramida može biti jedno od sedam svjetskih čuda sta¬rog svijeta no možda je njena budućnost u tome da bude i čudo vremena koje dolazi. Prema otkrićima nove fizike potvrđuju se drevna misterijska učenja, okultnih tradicija čovječanstva, gdje svemir postaje kretanje i odnos raznih energija koje postoje i nastaju iz jednog jedinstve¬nog polja. Sve stvari su u toj novoj perspektivi povezane, dio je neo¬dvojiv od cjeline, sve je živo, život je bezgraničan, život postoji u raznim nivoima svijesti, svijest, energija i materija su jedno.
Ono što se događa unutar ili u blizini piramida ostaje izvan dosega obične ljudske percepcije no nije bez utjecaja na čovjeka i okoliš općenito. Poznati su izvještaji o neobičnim poja¬vama u svezi s magnetskim poljem piramida s povećanjem količine takozvanih negativnih iona koji su iznimno važni za zdravlje i održanje života u blizini piramide o uplivu piramida na očuvanje materijalnih supstanci kao i na poticaj buđenja životne i duhovne energije - sve do iniciranja meditacije i duhovnih spoznaja…

Poznat je izvještaj Paula Bruntona, čuvenog engleskog publicista i pisca okultne literature, koji je još prije drugog svjetskog rada boraveći u Egiptu na jednom od svojih brojnih putovanja Orijentom, proveo sam jednu noć unutar Velike piramide u Gizehu.
Tom prilikom je nakon dužeg lu¬tanja hodnicima uz pomoć samo džepne baterije, dospio do centralne prostorije. Nakon što je proveo neko vrijeme u razgledanju prostora, smjestio se u blizini sarkofaga i ugasio svoju svjetiljku. Kao čovjek od iskustva sa natprirodnim i duhovnim zbivanjima, očekivao je doživljaj određenih, dubljih-misterijskih uvida u svezi s ovim znamenitim mjestom o kojem se prenose legende i među lokalnim stanovništvom i učenim oku¬Itističkim krugovima kojima je i sam pripadao.
Ono što je doživio nadmašilo je sva očekivanja. Nakon što je zavladala tama Brunton ističe osjećaj neopisive tišine, gotovo opipljive blizine neke velike snage. Po njemu neopisiv je osjećaj misteriozne prisutnosti koji doživljava čovjek koji je sam u tami, posvuda okružen tisućama tona kamena, u srcu Velike piramide.
"Neka vrsta kaleidoskopske energije bila je oko mene. Osjećao sam potpu¬nu opuštenost, a misli su bile jasnije i sređenije nego ikada ranije. Kao da nisam bio sam u toj piramidi... To nije prisutnost čovjeka, nego jedne blago¬tvorne snage. Osjećao sam potrebu za meditacijom i bilo je to tako lako, no uvijek u stalnoj svjesnosti prisu¬stva koje se osjeća kao neka vrsta "bijelog šuma"... Postoji tišina koja je tolik duboka da je "glasna" i vi možete doći do toga... biti tamo znači kao da ste otkrili svježi izvor, blistav u svje¬tlosti, i uvijek treba ići ka tome izvo¬rištu…"
Ubrzo je zapao u neku vrstu transa, takozvano stanje "izmijenjene svi¬jesti", suočivši se s činjenicom da je prostor piramide povezan s mnogim vrstama nevidljivih, onostranih bića i snaga. Nakon toga došlo je do is¬kustva odvajanja svijesti od fizičkog tijela, tzv. "izvantjelesnog iskustva" u kojemu je svjesno doživio kako lebdi iznad tijela koje sa distance promatra a s kojim je povezan pomoću "srebrne vrpce" ili niti koja spaja astraino ili energetsko tijelo sa fizičkim, mate¬rijalnim tijelom. Definitivno je izgubio svaki pa i najmanji strah od smrti, uvjerivši se u mogućnost postojanja svijesti izvan tijela neposrednim iskustvom. Spoznao je da je prava svrha Velike piramide bila zapravo Misterijska, kao mjesta u kojem su se održavale inicijacije u tajne znanja i iskustva koja su posjedovali svećenici starog Egipta. Nedugo nakon toga došao je u kontakt s dva onostrana bića, koja su se predstavila kao egipatski svećenici ili posvećenici u misterije, čija znanja su po njima i danas aktualna kao i u onim, nestalim vremenima. U kontaktu sa njima Brunton je primio određena znanja ili jednu vrstu duhovne i okultne inici¬jacije, koja je ostavila neizbrisiv trag na njegov daljnji život.
To je opisao u svojoj knjizi "The Search in Secret Egypt" (Traganje za tajnim Egiptom).

Poznato je da su drevni Egipćani posjedovali velika znanja iz domena okultizma, što se vidi iz arheoloških nalazišta i sačuvane literature koja potiče iz tih izvora, kao što je čuvena "Egipatska knjiga mrtvih" itd. Mnogi autori navode teoriju po kojoj je staroegipatska civilizacija nastavak pret¬hodno propale Atlantide, a ja sam čvrsto ubijeđen u to.
Velika kozmička energija života povezana je s piramidama koje mogu biti materijalizacija jedne idealne arhetipske forme. Geometrijski oblik piramide kod kojeg se masa verti¬kalno uzdiže od baze strmo i vrete¬nasto prema jednom vrhu kao krajnjoj točki i ishodištu, bremenit je mnogim simboličkim značenjima i moguće u vezi sa okultnim znanjem egipatskih misterija. Prema učenju hermetizma, svaki vanjski oblik usko i neodvojivo je povezan s odgovarajućom ener¬gijom i sadržajem, slično Aristote¬lovom učenju o jedinstvu ideje i oblika. Stoga već sam oblik piramide znači posredovanje jedne više energije.
Sve ovo potvrđuju i suvremena istraži¬vanja. Piramidalni oblik, bilo da je riječ o velikim egipatskim piramidama ili o manjim modelimp piramida rađenim u mjerilu, neosporno je povezan s pri¬sutnošću jedne više, pozitivne energije.
Postoji vrlo različit i raznovrstan niz pojava povezanih sa piramidama od onog famoznog i pomalo banalnog oštrenja starih žileta pod maketom kartonske piramide što je otkrio češki inženjer Karl Drabal, preko raznih iscjeliteljskih, korisnih djelovanja, iniciranja buđenja životne energije i viših psihičkih iskustava "izmijenjene svijesti" u doživljaju spokojstva i duhovnog uvida.
Po riječima sudionika u eksperi¬mentu koji je proveden u SAD kada se ispitivao utjecaj boravka unutar odgovarajućeg modela piramide na stanje i svijest čovjeka;
"Bilo je to iskustvo povlačenja od površine svije¬sti prema jednom unutrašnjem sre¬dištu pomoću jedne blage, premda čvrste snage..."

Ova iskustva se mogu sistemati¬zirati prema činjenicama na sljedeći način:
Sva iskustva se doživljavaju kao nova i pomalo neočekivana. Postoji osjećaj zaštićenosti, ugodan osjećaj spokoja i tišine. Iako su modeli piramida, po pravilu, izrađeni od lakih materijala - plastike, kartona, drvenih ploča i sl. - uočen je doživljaj neke vrste izoliranosti od okolnih zvukova. Ispitanici govore o osjećanju ugodne povučenosti, kao da se nalaze sami duboko u šumi, pored tihog jezera i slično. Vanjski utjecaj okoline postaju od sporedne važnosti.
Doživljaj proticanja vremena je izmi¬jenjen, bilo u smislu bržeg ili sporijeg subjektivnog osjećanja prolaženja vremena, vremenskog tijeka. Spavanje unutar piramide je intenzivnije. Potrebno je, po pravilu, spa¬vati u mnogo manjem vremenskom trajanju od uobičajenoga da bi se postigao osjećaj odmora.
Postoji osjećaj prisutnosti, ne u smislu nekog određenog bića, već prije jedne apstraktne, blagotvorne prisutnosti.
Meditacija je očigledno lakša unu¬tar piramide. Oni koji nisu meditirali izvještavaju o vrlo intenzivnom osje¬ćanju duboke relaksacije.
Snovi su mnogo življi, jasniji. Bolje su organizirani, shvatljiviji. Lakše će se po buđenju prisjetiti sadržaja snova.
Simboličke vizije, novi uvidi u pro¬bleme često se mogu zbiti u stanju polusna, prije spavanja unutar modela piramide.
Uobičajena je svjesnost mira, spo¬kojstva, a negativna emotivna stanja nestaju. Ostaju sjećaji sigurnosti i zaštićenosti.
Svjesnost o postojanju snažnog energetskog polja je prisutna kod gotovo svakog ispitanika.
Nekoliko sudionika govori o pove¬ćanom doživljaju jedinstva sa životom nakon dužeg boravka upiramidi.
Eminentni filozof sa Cambridgea dr. C. D. Broud jednom je primijetio: "Funkcija mozga i živčanog sustava zaštićena je od preopterećenja i mo¬guće zbrke masom, uglavnom neko¬
risnih informacija eliminirajući tako većinu onoga što doživljavamo ili bismo doživjeli u nekom trenutku, ostavljajući mali dio specijalno izabran koji je od praktične koristi."
Ovo upućuje na zaključak da je uo¬bičajena svakodnevna percepcija ži¬vota tek sićušni dio jedne totalne vizije.
Piramida je svakako, jedno od mogućih sredstava za postizanje viših stanja svijesti, za podršku meditacije, bilo mentalnom -koncentracijom, bilo boravkom u unutrašnjosti, ili u blizini modela piramide kao što potvrđuju brojna svjedočanstva iskustava ljudi.
M. Palmer Hall, istraživač iz Los Angelesa i međunarodno priznati autoritet za misterijska učenja tvrdi: "Kroz mistične prolaze i odaje Velike piramide kročili su posvećenici drevnih vremena. Ulazili su kao ljudi, a izlazili kao bogovi."
To je bilo mjesto tzv. "drugog ro¬đenja", "kolijevka misterija" tu je bo¬ravište mudrosti koja je skrivena u duši ljudi... Suvremeni čovjek malo zna o ovim starim svetim obredima.
Pitamo se što je inspiriralo te drevne ljude na her¬kulovski pothvat izgradnje piramida.
Jedini motiv koji je pokretao ljude tadašnjeg vremena jest nagon duše za višim saznanjima života, za pro¬mjenom ograničene, smrtne ljudskosti ka velikim prostranstvima i dometima duhovnog prosvjetljenja.
Stoga znalci tvrde da je Velika pira¬mida najsavršenija građevina na svijetu, izvor za određenje težina i mjera, originalna Noina arka, osnova jezika, matematike, geometrije, fizike i drugih sistema.

Khufu (kojeg zvanična arheologija tretira kao graditelja velike piramide) je živio prije 8263 godina a ne prije nekih 3000-4000 g., ne treba zaboraviti da su Egipćani imali tri kalendara.

3. Svrha izgradnje piramide i njezina unutarnja tajna.
je, dijelom, obnavljanje stanica. Ona kanalizira energiju iz svemira. Velika piramida i druge piramide spiralno pokreću energiju prema gore. Ali, i svemir donosi energiju na planet Zemlju pomoću piramida. U komorama piramide, postoje područja koja su, kako bismo ih mi nazvali, komore za pomlađivanje: u njima se postiže očuvanje stanica. U njima se nalazi još dosta toga, ali o tome se ne zna puno.
Druge dvije, piramide pored, Velike piramide, one su iz nešto kasnijeg vremena.
One potječu iz vremena od približno 1500 do 2000 godina nakon dovršenja velike piramide
Na ovom planetu Zemlji u odnosu s nama u stvaranju uređenja za naš planet Zemlju, u održavanju vrtnje, energija piramida bila je svrsishodna u emitiranju energije za ono što je kružilo oko našeg planeta Zemlje.
Nekoć je piramida u sebi sadržavala elemente kristala koji su emanirali energiju prema van. Kristal je uklonili ljudi u svom nepromišljenom načinu djelovanja. Tim uklanjanjem stvorili su poteškoću u proizvodnji energije nužne za tu svrhu.

Postojale su neke piramide (Meksiko) koje su bile stvorene za promatranje onih koje su ti ljudi nazivali bogovima, da im pomognu u stvaranju, energetskog polja koje oslobađa valove zvuka i boje na planetu Zemlji.

Brojni ljudi odlaze u Veliku piramidu da vide mogu li prido¬nijeti oslobađanju njezine energije. Oni mogu otvoriti vrata jednom dijelu, ali ako bi otvorili više, to bi dovelo do izljeva energije, a čovječanstvo to ne bi u potpunosti shvatilo.
Način na koji su postavljani veliki kameni blokovi u Velikoj piramidi, to se postiglo uz pomoć kristala, uz pomoć zvuka uvedenog u kristal, uz pomoć zvuka "OM".

4.ELEMENTI EGIPATSKE KULTURE (važno za razumjevanje piramida)

O drevnom Egiptu još uvijek se govori da je bio zemlja mračne magije, zemlja robova, štoviše, najprimitivniji oblik robovlasničkog društva. Za Egipćane se smatra da su vjerovali u životinje, balzamirali svoje mrtve da bi što duže održali njihova tijela, da su imali primitivnu kulturu, okrutan način života, zbog čega se uzimaju kao primjer samog početka civiliziranog razvoja svijeta.
Te i druge slične informacije nalaze se u mnogim knjigama o povijesti čovječanstva koje se koriste u obrazovanju, počevši od osnovne pa do fakultetske izobrazbe.
Da stvar bude apsurdnija, danas pouzdano znamo da su mnoge od tih informacija upravo suprotne istini.
Zašto se onda uči jedno, a istina je nešto drugo?
Povijest egipatske civilizacije se u mnogo čemu ne uklapa u postojeću znanstvenu shemu o prošlosti svijeta, tako da ovo nije ni prvi ni zadnji primjer krive interpretacije povijesti. Ostaci njezinih impozantnih građevina i danas su tvrd orah mnogim znanstvenicima, jer hramovi, grobnice i piramide, skrivajući svoje tajne, zasjenjuju mnoga dostignuća tehnološkog napretka moderne civilizacije.

Sama kronologija Egipta nije pouzdano utvrđena. Postoji nekoliko službeno prihvaćenih verzija koje nisu utemeljene na konkretnim podacima, nego na kronologiji egipatskih dinastija koju je napisao jedan egipatski svećenik kojeg su Grci nazvali Maneto.

Međutim, mi ne znamo da li su godine koje navodi Maneto imale 365 dana, budući da su Egipćani istovremeno koristili tri različita kalendara.

Službena povijest Egipta počinje oko 4000.g.pr.Kr. i ovo prvo razdoblje naziva se preddinastičko doba. Nakon toga dolazi arhajski period (od 3100. do 2686. g.pr.Kr.), a zatim slijedi razdoblje uređenog carstva. "Uspone i padove" starog Egipta možemo prikazati sljedećom krivuljom.

Za vrijeme Stare, Srednje i Nove države nalazimo tipične karakteristike ove civilizacije. Period koji slijedi nakon toga naziva se "kasno razdoblje" i više ne predstavlja tipični Egipat, već njegovu dekadenciju, i ne samo to, nego u mnogo čemu njegovu suprotnost.
Pogledajmo koje su karakteristike egipatske kulture i civilizacije?
Da bi mogli odgovoriti na ovo pitanje, potrebno je uzeti u obzir egipatsko shvaćanje tih pojmova.
Egipćani su vjerovali da se sve što postoji sastoji od dva dijela: nebeskog, vječnog, nevidljivog s jedne strane i zemaljskog, prolaznog, vidljivog s druge strane. Fizička priroda određenog entiteta je zemaljska kopija Ka, nebeskog dvojnika.
Tako je fizički Egipat bio kopija nebeskog i obrnuto.
Cjelovitost nekog entiteta ovisi o usklađenosti njegove zemaljske i nebeske prirode. Zbog toga su Egipćani smatrali da zemaljski Egipat treba biti što vjernija slika nebeskog, kako bi njihova zemlja bila mjesto gdje je ostvarena skladna veza između neba i zemlje. Zato je civilizacija Egipta bila izraz njegove kulture inspirirane kompleksnim filozofsko-religijskim sustavom. Stara, Srednja i Nova država čuvaju ovaj kulturni identitet, što je egipatskom čovjeku omogućavalo visoki stupanj civiliziranog života.
Krajem Nove države, nakon XX. dinastije Ramzesa, ova kultura umire, a zemlja postaje obična velesila tadašnjeg vremena.

Krivu sliku o drevnom Egiptu stvorile su knjige sa prijelaza stoljeća koje su svoje podatke crpile upravo iz ovog razdoblja dekadencije. To bi bilo isto kao da opisujemo Rimsko carstvo, po načinu života srednjovjekovnih stanovnika grada Rima i tadašnje Europe.
Tvrdnje o Egiptu kao robovlasničkom društvu, zemlji mračne magije, vjerovanja u životinje, praznovjernog kulta mrtvih i sl. mogu se, iako samo djelomično, odnositi na ovo razdoblje iz prvog tisućljeća prije Krista. Tome još treba pridodati subjektivnost čovjeka današnjice koji ne poznaje i ne razumije ono što je bilo prije njega.
Još je jedan bitan razlog negativnom pisanju o starom Egiptu. To je znanstveno prihvaćena teorija o neprekidnom napretku po kojoj je sve ono što je povijesno starije ujedno i primitivnije. Zato mnogi znanstvenici nisu mogli prihvatiti činjenicu da je u trećem i drugom tisućljeću prije Krista dolina Nila bila na mnogo višoj kulturnoj razini nego tisuću ili dvije godina kasnije.
Krajem Nove države, predviđajući smrt kulturnog identiteta Egipta hijerofanti su uništili ili sakrili sve ono što nije smjelo pasti u profane ruke. Kakvu su budućnost vidjeli ilustrirat će riječi svećenika Nefertija: "Vidio sam tu zemlju uronjenu u bol i patnju. Sada uspijeva onaj koji nikada ne bi bio uspio. Podiže se oružje za borbu, pošto zemlja živi u neredu. Prave se bakrena koplja da bi se krvlju priskrbio kruh. Ljudi se iskvareno cerekaju. Na pogrebima se ne plače... Svatko napada onog drugog. Pokazujem ti sina preobraćenog u tvog neprijatelja, brata pretvorenog u suparnika. čovjek ubija svojeg oca... Mržnja vlada među narodima i gradovima. Riječi su srcu poput plamena i ono ne može podržavati ništa što ijedna usta govore... Država je sve manje vrijedna, a njeni su vladari sve brojniji... Sunce se skriva od ljudi."
Za drevne Egipćane kultura se sastojala od četiri osnovna aspekta: znanosti, umjetnosti, politike i religije. Ta četiri aspekta kulture zorno su prikazivali i objašnjavali slikom četverostrane piramide čije se pobočne strane, odvojene u svojoj bazi, spajaju na vrhu u jednu transcendentnu točku. Dakle, znanost, umjet-nost, religija i politika trebaju težiti istom općekulturnom cilju. Nijedan od ovih aspekata nije bio u sukobu s bilo kojim drugim, već su bili međusobno usklađeni. Time se nije kočio napredak pojedinih ljudskih djelatnosti, već naprotiv, poticao i omogućavao procvat ove drevne civilizacije. O tome svjedoče mnoga veličanstvena djela egipatske kulture.
Egipatska znanost je za tadašnje doba razvila neke svoje discipline do savršenstva. Mnoga njena dostignuća, od medicine do astronomije, još uvijek nismo kadri objasniti. Spomenut ćemo jednu interdisciplinarnu drevnu znanost čiju primjenu kasnije susrećemo u konstrukciji rimskih građevina i srednjovjekovnih crkvi. To je sakralna arhitektura koju su Egipćani izuzetno razvili što možemo uočiti na nizu hramova, grobnica, piramida...
Uzmimo samo za primjer tzv. Keopsovu piramidu za koju se još uvijek ne zna kako je sagrađena. Spomenimo da ova građevina ima volumen od dva i pol milijuna kubičnih metara, a samu oplatu, površine petsto tisuća kvadratnih metara, čini dvadeset pet tisuća kamenih blokova. Kameni blokovi u unutrašnjosti piramide međusobno su spojeni gipsom koji se suši za nekoliko minuta. Zahvaljujući konstrukciji načinjenoj od okomitih nosača, piramida nije sa svojom veličinom i visinom gubila na stabilnosti. Da se ovdje zaista radi o interdisciplinarnoj znanosti a ne samo o neshvatljivom građevinskom pothvatu, svjedoče mnogi fascinantni podaci. Kroz njezine mjere izražena je udaljenost od Zemlje do Mjeseca i do Sunca, te promjer Sunca. Ova piramida i današnje geodete impresionira svojom fantastično preciznom orijentacijom obzirom na strane svijeta. Isto tako ona na jedan simboličan način predstavlja kvadraturu kruga budući da je opseg kvadrata njene baze jednak opsegu kruga kojemu je polumjer jednak njenoj visini. Također je zagonetna i unutarnja konstrukcija piramide, dosad samo djelomice otkrivena. Sadrži sedam osnovnih prostorija, ili sedam mjesta koja se u skladu s egipatskom tradicijom odnose na sedam nebeskih tijela starog astrološkog sustava, ali također i na sedam čovjekovih aspekata.
Nigdje nisu pronađene tako impozantne građevine za čiju je gradnju bilo potrebno zna-nje i umijeće, koje je uz svu današnju tehnologiju, nama nepoznato i nedostižno. Japanci su pokušali, koristeći se sredstvima dostupnim starim Egipćanima, izgraditi piramidu visoku samo dvadeset metara, ali nisu uspjeli.
Egipatska umjetnost, kao idući aspekt kulture, izaziva podjednako veliku pozornost i prikazuje se potpuno drugačijom nego što je današnja. U proteklim stoljećima, od kada se počela istraživati, egipatska umjetnost se smatrala idealiziranom, stiliziranom, bez ikakve veze sa stvarnošću. Danas povjesničari umjet-nosti uviđaju da je ta umjetnost bila vid realne umjetnosti koja je težila savršenstvu, idealnom. Za ilustraciju uzet ćemo primjer egipatskog kanona u prikazivanju ljudskog tijela. Dok se naša umjetnost temelji na prikazivanju osobnog umjetnikovog doživljaja onoga što vidi fizičkim očima, kod Egipćana je slika čovjeka bila cjelovitija. Egipatski umjetnik nije u prikazivanju likova slijedio zakone perspektive, budući da ona dopušta samo djelomice prikazati realitet. Kao što postoji razlika između obične i holografske fotografije, postoji razlika između današnjeg realističnog načina prikazivanja ljudskog lika i egipatskog. Egipćani su smatrali da realitet ljudskog lika treba predočiti u četiri dimenzije. Različite dijelove ljudskog tijela prikazivali su u njihovom najkarakterističnijem obliku - lice i noge su crtali iz profila, dok su trup i uvećano oko prikazivali onako kako ih vidimo sprijeda.
Time su htjeli prikazati čovjeka onako kako ga vidi duhovno oko, zanemarujući svjedočenje osjetila vida i njegovih iluzija koje obično zovemo perspektiva.
Egipatska umjetnost nije bila samoj sebi svrha, već je svako umjetničko djelo imalo funkciju simbola, univerzalni smisao prepo-znatljiv svima, s jasnom pedagoškom porukom. Tako su primjerice skulpture bile trodimenzio-nalni hijeroglifi. Svako djelo je osim umjetničke moralo imati i svoju kulturnu i duhovnu funkciju. Osnovni cilj i svrha ove umjetnosti bili su naučiti čovjeka umijeću življenja. Zato se njome izražavalo sve ono što je lijepo, što uzdiže čovjeka i čini ga bližim samome sebi, a njegov život bogatijim i dostojanstvenijim.
Shvaćanje politike bilo je drugačije nego što je danas, jer su se socijalni odnosi temeljili na drugim osnovama. U Egiptu nije bilo robova. To je bilo patrijarhalno društvo, u kojem je otac u obitelji imao ulogu analognu ulozi faraona u carstvu.
Knez Ptahotep, koji je pripadao V. dinastiji, kaže: "Ako ti tvoj sin nanese nepravdu, ako te ne sluša, ako napusti disciplinu, ako njegova djela naškode tvom domu, ako se suprotstavlja svemu što kažeš, otjeraj ga, jer on nije tvoj sin, nije tvoj porod."
Iz navedenog citata vidimo da se obitelj ne poima kao činjenica nego kao vrijednost. Da bi sin bio sin nije dovoljna sama činjenica što je fizički potomak svojih roditelja, već je potrebno i da se ponaša kao sin. Zbog toga se u egipatskom društvu naglašavala vrijednost braka kao odnosa između muškarca i žene.
Obitelj je posljedica braka koji se mora zasnivati na ljubavi, uzajamnom razumijevanju i obostranoj vjernosti. Odgovornosti muškarca i žene unutar braka definiraju uloge oca i majke, koje su međusobno komplementarne. Iako se egipatsko društvo temeljilo na patrijarhalnim odnosima, žena kao supruga, majka ili sestra ni u čemu nije bila u podređenom položaju u odnosu na muškarca. Ni u jednoj staroj civilizaciji nisu pronađena književna djela koja toliko veličaju vrijednosti žene, kao što je to bilo u Egiptu.

Egipatsko društvo je bilo složeno iz tri klase:
- klasa svećenika-kraljeva, njihovih savjetnika i učenika,
- klasa stručnjaka i službenika,
- klasa zanatlija i seljaka.

Do perioda vladavine dinastije Ramzesa, kada se pojavila redovna vojska, postojalo je samo jedno časničko tijelo i manje policijske snage.
Radnici su bili raspoređeni u bratstva ili udruženja, unutar kojih su bila određena prava i dužnosti svakog člana.
Struktura egipatskog društva je bila piramidalnog tipa s faraonom na vrhu. Međutim, to nije bio okrutni autoritarni poredak kakvim se obično smatra, nego primjena univerzalnog modela organizacije kakav postoji u prirodi. Naime, piramidalni model je temeljni princip odnosa unutar bilo kojeg ekosustava. Egipćani su poštivali zakone prirode i primjenjivali ih u socijalnim odnosima u najvećoj mogućoj mjeri. Time su na praktičan način izražavali visoki stupanj ekološke svijesti. U ljudskom društvu ovaj model nalazimo u svim situacijama gdje egzi-stencija ljudi neposredno ovisi o sposobnosti i savjesti jednog čovjeka, kao npr. u zrakoplovu, na brodu, u obitelji, u bolnici itd.
Iz istog onog razloga radi kojeg danas ljudi imaju povjerenja u kapetana broda, zrakoplova, ili glavnog kirurga, Egipćani su imali povjerenje u faraona i državni aparat. Osim sposobnosti koju je trebalo imati u obavljanju svoje uloge unutar države, svatko je bio odgovoran pred vlastitom savješću, jer država nije bila anonimno i neodgovorno društvo. To znači da je svatko tko je imao neku društvenu funkciju morao stajati iza onoga što čini, svojom vlastitom čašću i primjerom.
Analogno funkciji oca unutar obitelji, faraon je bio otac egipatskom narodu i služio mu kao uzor i primjer.
Osim intenzivnog odgoja i obrazovanja koje je od ranog djetinjstva prolazio na dvoru, faraona su čekala tzv. iskušenja kojima se pra-ktično dokazivala njegova sposobnost da bude uzor egipatskom narodu. Morao je dokazati da može vladati samim sobom, da njegova volja može upravljati njegovom nižom prirodom, njegovim nagonima, strastima, željama, mislima, dakle cijelom osobnošću, koja je jedino tako mogla biti stavljena u drugi plan, odnosno žrtvovana u ime njegove dužnosti prema narodu. Trebao je primjerno vladati samim sobom da bi mogao vladati Egiptom. On nije bio apsolutni vladar, nego predstavnik božanske pravde na zemlji, odnosno predstavnik Amon-Ra, "Bića Sunca", božanstva čije je tijelo fizičko sunce ili Aton. Zato se faraona nazivalo "Sin Sunca" i zauzimao je vrh zemaljske piramide egipatskog društva, odnosno bio je centar, žarište, spoj između zemaljskog i nebeskog Egipta. Bio je razapet između neba i zemlje, kao onaj koji u ime nebeskog vladara služi ljudima na zemlji.
Jednom godišnje faraon je morao dokazati, pred najvišim hijerofantima u hramu, da je zaista sposoban biti faraon. Time se dodatno osiguravala pravedna vladavina u Egiptu.
Vjerski sustav je sadržavao više oblika jer je uvažavao mnoštvo nivoa svijesti. Tako su istovremeno postojali različiti religijski oblici jednog te istog:
- potpuna apstrakcija, namijenjena dušama na najvišem nivou svijesti, koja je dozvoljavala kontakt sa općim zakonima,
- monoteistička sinteza,
- politeizam ili razni vidovi cjeline kojima se izražavalo božanstvo.
Svaki pojedinac je birao religijski nivo prema vlastitoj potrebi.
Egipćani su vjerovali u jednog univerzalnog Boga kojem nisu dali vlastito ime, već su ga je-dnostavno nazivali Neter što znači Bog. Vjerovali su da postoji jedan jedini univerzalni život koji se manifestira kroz mnoštvo oblika različitih živih bića. Za njih je sve bilo živo, pa su zato i predmeti mogli biti oživljeni.
Veliki broj različitih božanstava koja su imala svoja imena i simbolički lik, obično u zoomorfnoj ili antropomorfnoj formi, predstav-ljala su prirodne sile, zakone i principe.
Egipćani nisu vjerovali u životinje. Likovi životinja korišteni su kao simboli koji su zorno prikazivali snage i zakone prirode. Kada bi, na primjer, netko od nas htio simbolički prikazati vjernost, ima li jednostavnijeg načina negoli nacrtati psa? Dakle, kao što se mi danas koristimo fonetskim pismom i kemijskim formulama, Egipćani su se koristili slikovnim pismom, hijeroglifima i svojim jezikom simbola. čitanje hijeroglifa nije nam puno pomoglo upoznavanju Egipta, pogotovo njegove religije. Pogledajmo to na primjeru citata iz šu litanije: " Izlazeće Sunce, ti podupireš samoga sebe, na svom štitu, u ime Boga koji je na tvom štitu. Tvoje ime je moćnije nego bogovi... Tvoje ime Boga nalazi se u centru tvoga broda."
Ni jedan egiptolog ne može razumjeti ono što je ovdje napisano ako ne poznaje značenje navedenih teoloških simbola. To je analogno npr. kemijskoj formuli vode koju pišemo H2O. Ovu formulu čitamo "ha dva o", ali je ne možemo razumjeti ako ne poznajemo značenje tih kemijskih simbola.
Egipatska vjera je zasnovana na pojmu Ka ili "dvojnika" i smislu života koji djeluje kroz stvaranje i održava zajedništvo bića u svemiru. Ključnu ulogu u tome ima kompletan panteon božanstava. U kozmosu se bogovi izražavaju preko četiri načela: polaritet, ritam, uzrok-posljedica i rađanje, što su načela djelovanja u stvarnom svijetu.
U našem svijetu promjena i dvojnosti, života i smrti, užitka i boli, obitava čovjek razapet u prostoru svoje svijesti, i nastoji spoznati sebe.
Ljudska sudbina se povezivala sa putovanjem Sunca na nebu. Ono se rađa na istoku i svojom dnevnom barkom putuje nebom do zapada gdje prelazi na noćnu barku kojom putuje od zapada prema istoku. Okomito na dnevnu putanju Sunca je os Nila koji teče od juga na sjever i predstavlja dvojnost života i smrti. Obale Nila simboliziraju vidljivo i ne-vidljivo. Smrt je prijelaz sa jedne na drugu obalu, s istočne obale živih, na zapadnu obalu mrtvih. čovjekova duša oponaša dnevni tok Sunca i poput njega putuje, rađa se i umire, skupljajući iskustva koja mu omogućuju proces nutarnje transformacije, dok ne postane poput boga Ozirisa. Ovo je glavno božanstvo koje je neposredno vezano uz čovjeka. Oziris je "kralj mrtvih", odnosno kralj nebeskog Egipta. Oziris je Adam Kadmon, arhetip čovjeka, onaj koji je prvi hodao zemljom i dostigao vječnost.
Mit o Ozirisu predstavlja čovjekov evolucijski put, smisao njegovog postojanja koji se ostvaruje naizmjeničnim putovanjem kroz zemaljski i nebeski Egipat. život je slikovito prikazan hodanjem prilikom kojeg se oslanjamo na jedno, pa na drugo stopalo. Cilj je, poput Ozirisa, zadobiti samo jedno stopalo, tj. dosegnuti vječnost.

Smrt je, dakle, bila prijelaz iz ovog svijeta u drugi, za koji su se Egipćani pripremali cijeli život. Mumificiranje tijela imalo je pomoći duši da se što prije snađe u nebeskom Egiptu. Mumificiranjem je tijelo postajalo simbol čovjekove vječne prirode. Zato su vađeni nutarnji organi i stavljani različiti amuleti kako bi mumija bila poput statue boga, nepropadljivi trodimenzionalni fizički simbol vječne prirode umrlog. Ona je bila "odskočna daska" duši koja se trebala što prije odvojiti od svog materijalnog aspekta i nastaviti put u nevidljivom Egiptu. Na taj način su Egipćani nastojali pomoći umrlom da se odvoji od smrtnog, propadljivog tijela. Tome je služio i sarkofag čiji naziv dolazi od grčkog sarkos - meso i fagein - jesti. Prostorija za mumifikaciju se zvala "kuća vitalnosti" (per nefer), a izraz "balzamirati" (senefer), značio je "povratiti snagu". Posljednja obredna izreka pri balzamiranju bila je: "Ti ponovo živiš, ti ponovo živiš zauvijek, evo te iznova mladog da nikada..."
Sveti tekstovi, poput Tekstova piramida, Knjige mrtvih, Tekstova sarkofaga, daju detaljan opis topografije drugog svijeta. Do danas je dosta toga prevedeno, ali ne i razumljivo modernom čovjeku.

Mentalitetom dvadesetog stoljeća i načinom razmišljanja orijentiranim na materijalne vrijednosti nije moguće razumjeti Egipat.

Tek nedavno, rastom tzv. ekološke svijesti, uvidom u nesrazmjer između tehnološkog i kulturnog razvitka, nova generacija filozofski orijentiranih stručnjaka uspijeva razumjeti pojedine aspekte egipatske kulture.


5. PIRAMIDE I ENERGIJA (od Dražena Premate, inače fizičara iz Pule, jednog os vodećih bivših stručnjaka u NASA-i, i šefa spuštanja NASA-inog lendera 1997 na Mars)
http://www.ctpenergy.com
Kao što to čine neki kristali, piramide svih oblika također imaju sposobnost fokusiranja i povećanja C-energije. Povećana C-energija može dati mnoge rezultate.

Kombinacija piramide sa ugrađenim kristalima u samoj piramidi daje posebne rezultate fokusiranja i transformiranja koje tek treba proučiti.

Na primjer, dokazano je da čuvanje neke svježe hrane kao što je voće ispod malog predmeta piramidalnog oblika može zadržati dulje svježinu voća. Razlog je tome usporeno propadanje fizičkih atoma i ćelija voća zbog jačanja jedinica C-energije iza voća što dugujemo efektu povećanja C-energije u piramidi.

Jako velike piramide imaju jako veliku sposobnost fokusiranja C-energije. Postoji razlog zbog kojeg su ih egipatski faraoni gradili. Oni ih nisu u poptunosti znanstveno poznavali, ali su osjetili njihovu sposobnost da “čuvaju vječni život”. Ipak, piramide imaju puno puno veću svrhu u svňm fizičkom i nefizičkom svemiru.

Jednoga dana kada dosegnemo mnoge druge galaksije, zvijezde i planete, naići ćemo na piramide sagrađene na puno mjesta. Oni su svjetionici ili signalne stanice za super brza putovanja koja se baziraju na C-energiji.