html hit counter Opservatorij

Opservatorij

nedjelja, 19.04.2009.

Lumpen nacisti i puzajuća diktatura

"Da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?"

Branko Miljković


Pazite se ujedinjene Europe, ona nije ono što se misli. Molim razmotrite sljedeće, ali kritički i hladne glave. Ne tražim da mi se vjeruje nego neka svatko za sebe sprovede istraživanje. Hvala Bogu pa imamo internet koji (još uvijek) nije cenzuriran (obavezno pročitati!).

EU nije ništa drugo nego projekt totalitarne orvelijanske države koji nastupa u vidu trojanskog konja tzv. ljudskih prava i sloboda, a u stvari je posve suprotno. Akcija izvođenja tzv. neonacista u češkom gradu Usti (a u stvari običnih huligana koji o nacizmu ne znaju ništa, koje bi policija i obavještajne službe pohapsile i rastjerale za pet minuta kad bi im to bilo u interesu) dok istovremeno Havel kuka nad Lisabonskim sporazumom, a u Varšavi traje obljetnica ustanka u Varšavskom getu, koordinirana je direktno iz obavještajnog podzemlja koje uzgaja ove huligane i polusvijet. Akcija je usmjerena na prihvaćanje Lisabonskog sporazuma u Češkoj koji je glavna odskočna daska za uvođenje totalitarizma u EU, a Češka je uz Irsku još jedina u pitanju.

Pozivam sve da DOBRO prouče Lisabonski sporazum i inače legislativu EU pa ćete sami uvidjeti o čemu se tu radi. (Unaprijed vas upozoravam da je namjerno sačinjena kao pravni labirint koji će svakog normalnog obeshrabriti da uđe u to živo blato.) Kao jedan od posebnih bisera je uvođenje funkcije EU predsjednika za koju je jedan od glavnih kandidata nezaboravni zlikovac Tony Blair.

Evo primjera koji se zove "Legislative and Regulatory Reform Bill" a koji je Britanija uvela pod pritiskom EU (ma i to je travestija, to je jedna te ista elita okrenuta protiv građana, pa se kriju jedni iza drugih). Tim zakonom se vladi daje pravo da PRITVORI LJUDE GODINAMA, NAMETNE KUĆNI PRITVOR, A POLICIJI DADE PRAKTIČNO NEOGRANIČENO PRAVO ISPITIVANJA I HAPŠENJA, znači vladi se omogućava da uvede ratno stanje bez odluke parlamenta. Profesor John Spencer sa Pravnog fakulteta u Cambridgeu nazvao je to "Zakon o ukidanju parlamenta". Dakle, sad orvelijsko-kafkijanski citat (oprostite na ovoj dugoj digresiji, ali jako je važna):

Subsections (4) and (5) are transitional provisions. They deal with consultation which has taken place before the date on which these clauses come into force. If any consultation is undertaken before subsection (4) comes into force, and that consultation would to any extent satisfy any of the requirements of clause 11 (if the consultation had taken place after it comes into force), those requirements are, to that extent, taken to have been satisfied. It is not necessary therefore to repeat the consultation. Subsection (5) applies specifically where the power in the 2001 Act has been repealed at the time an order is to be made. In those circumstances, where proposals for an order under clause 1 of this Bill are the same as proposals for an order under section 1 of the 2001 Act and those proposals have been consulted upon under that Act, then consultation will be taken to have been satisfied for the purposes of this clause (even where the proposals have been varied following consultation under the 2001 Act and it was appropriate that no further consultation be undertaken). This means that such proposals do not need to be consulted on again where an order was going to be made under the 2001 Act but is now going to be made under clause 1 of this Bill.

Dakle, stvar je namjerno zakukuljena i zamumuljena da nikome ne bude ništa jasno. Time se izravno krši jedan od glavnih pravnih principa da zakoni i propisi moraju bit jasni onima koji su ih dužni poštivati.

Oni koji su posebno mazohistički raspoloženi mogu naći ostatak ove pravne travestije na sljedećem linku.

No vratimo se još malo na Lisabonski sporazum. I što je uopće sad tu sporno? Zar on nije odbijen na referendumu u Irskoj (eh, ti "nezahvalni" Irci koji se uvijek nešto bune možda stoga što slučajno dobro znaju što je totalitarna čizma) i kao takav bi trebao biti mrtav. Ali ne, elita će organizirati i sto referenduma (kad već mora) da bi proturila svoju agendu. Pa kakav je zaboga smisao referenduma ako se neće poštovati odluka naroda, nego će se non stop ponavljati dok se ne dobije odluka koja zadovoljava organizatore? Irska je rekla ne, ali to ne obavezuje eurofašističku elitu (jer nju ništa ne obavezuje osim njene totalitarne distopije) koja nikom ne polaže račune, a to je sve stoga jer ona građane prezire i namjenila im je totalitarni jaram. To je samo posljedica elitističkog i fašističkog stava da je narod taj koji se mora konstantno reformirati, a ne sama elita i njezini opskurni ciljevi. Naravno da je tako kad su ljudi roblje koje čitavo vrijeme mora opsluživati i izdržavati svoje tlačitelje..

A po mogućnosti i referendum će se izbjeći, kao npr. u Hrvatskoj oko ulaska u NATO, i time prekršiti Ustav što je poželjno, jer time se cinično demonstrira stupanj društvene besvijesti i apatije, a ujedno mjeri koliko je društvo (u ovom slučaju Hrvatska) daleko doguralo u uvođenju totalitarizma. Isti obrazac je akcija izvođenja lumpen fašista 25. svibnja u Hrvatskoj čiji je smisao (između ostalog) da zacementira tu činjenicu.

I nemojmo nasjedati na staru lažnu dihotomiju fašisti-liberali, komunisti, anarhisti ili šta se već koristi kao suprotni pol. Ovo je samo stari trik iz torbe neofašističke elite, a zove se problem - reakcija- rješenje (tribute to David Icke).

Prvo, PROBLEM: Sami stvore i izazovu problem (npr. uzgoje i nahuškaju ove manijake). Potom ih u datom trenutku puste na ulice.

Drugo, REAKCIJA: U javnosti se stvori reakcija: nešto se mora poduzeti, spasite nas od ovih kretena itd.

Treće, RJEŠENJE: Donese se rješenje koje je unaprijed pripremljeno kao sam cilj ove akcije s namjerom da se ograniče građanska prava, a građani sami prihvate ograničavanje vlastite slobode.

Meni je jasno da smo svi umorni od balkanskih političkih kretenoida. Ali moramo znati da su oni dio jedne veće piramide moći i samo lutke na koncu većih igrača.

I kaos na Balkanu je dio iste taktike. Problem - reakcija - rješenje. Znam da će mnogima ovo zvučati čudno, ali molim da se razmotri. Sanaderi, Tadići, Tačiji i ostali su čitavo vrijeme podržavani i financirani od strane te iste elite i nijedno sranje koje naprave neće omesti planove koji su unaprijed zacrtani. A sjećamo se i nekih politčara koji imali neke druge ideje, ali ih nisu doživjeli, jer su poginuli pod misterioznim okolnostima. Pucalo se u centru Beograda (osuđeni neki niži tipovi koji pišu pjesme i objavljuju zbirke poezije u zatvoru), avioni padali kod Mostara (a crna kutija nikad nije predana makedonskim vlastima) itd. itd.

Trebalo bi već jednom biti dosta.
- 12:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.04.2009.

O kolektivnoj akciji

Svi bismo voljeli da postoji neko instant rješenje - ravna linija koja vodi ka utopiji. U najboljem slučaju put pred nama se račva: ili ćemo promijeniti vlastitu svijest i time barem privremeno promijeniti svijet (privremeno, jer sve teče i svime vlada entropija) ili ćemo utonuti u neki vrstu novog srednjeg vijeka: mračnu i totalitarnu orvelijansku distopiju.

Kao ljudi prirodno naginjemo kolektivnim akcijama zato što smo društvena bića, ali i zato što je to jedna od iluzija koju nameće ego: njom se nesvjesno oslobađamo odgovornosti za vlastito stanje. Problem postavljamo izvan sebe, ali je on duboko u nama, unutar naše psihe (na starogrčkom - duše) koja nas, bivajući traumatizirana i potisnuta, jedina porobljava.

Razmotrimo sad činjenicu da riječ "svijest" ne postoji u množini ni u jednom barem meni poznatom jeziku. To izravno sugerira činjenicu da postoji isključivo jedna, jedina i jedinstvena svijest, bez obzira što smo u zabludi da svatko ima neku svoju pojedinačnu. Vođeni tom zabludom smatramo da bismo trebali osvještavati druge, umjesto da, mijenjajući (osvještavajući) sebe, mijenjamo tu jedinstvenu kolektivnu svijest, onu jedinu koja postoji. U toj zabludi se nalazi i korijen manipulacije koja nas drži u zatvoru nevidljivih zidova. Oni koji proizvode tu zabludu (a to smo svi mi) u njoj nalaze nepresušan izvor sukoba. Briljantna je slika u filmu "Zardoz" u kojoj glavni protagonist Zed (Sean Connery) tražeći onoga koji porobljava svijet na kraju priče u kristalnoj kugli ugleda svoj lik.

Na našu žalost i na radost "elite", ta zajednička svijest je kod nas gotovo potpuno zaključana u onom što je Jung nazvao kolektivna podsvijest. Kad smo već kod Junga dometnimo i to da je on rekao i sljedeće: "Ljudi će učiniti što bilo, bez obzira koliko apsurdno, samo da izbjegnu suočavanje s vlastitom dušom.". Moramo se okrenuti sebi, pomesti pred svojim pragom i dovesti u pitanje čitav sistem vrijednosti, prvenstveno vlastiti. Nitko ne može promijeniti način na koji razmišljamo i doživljamo svijet, naš Weltanschauung, izuzev nas samih. A u upravo u svjetonazoru i jest problem. Pitagora reče da svijet možemo shvatiti jedino ako shvatimo način na koji ga doživljavamo. To je na neki način i pitanje hrabrosti i vjere (pritom ne mislim na banalni antropomorfini religijski osjećaj, već na autentično transcendentalno iskustvo nadsvođujuće svrhe), jer kao svi bi napustili sistem, svi bi kao spustili puške, svi bi kao nešto žrtvovali, ali samo kad bi bili sigurni da će i drugi to napraviti. E, to tako ne ide. Kao što reče Gandi: "Be the change you want to see in the world." To je to.

Kolektivna akcija je u svakom slučaju bitna i ona će jedina donijeti prevagu u odlučnom času. No treba biti realan i priznati da u ovom času još nismo spremni za kolektivnu akciju. Kakva bi to bila kolektivna akcija apsolutno neosviještenih pojedinaca - zombija koji mahnitaju naokolo vođeni niskim strastima? Užasavam se i same pomisli na to. Imali smo priliku gledati i podržati mnoge takve akcije i nisu donijele ništa osim užasa i propasti. Onda smo se pitali u što su se to izrodile, a rijetko smo se ozbiljno upitali kako smo sami tome doprinijeli. Nisu li naša očekivanja bila nerealna? Nisu li naše nade bile potpuno krive? Nismo li se kladili na krivog konja? Nismo li svoju energiju usmjerili u krivom smjeru? Problem je, naravno, uvijek lociran negdje drugdje. Uvijek je bio netko drugi kriv.

U ovom svijetu, svijest se nažalost najčešće probudi tek onda kad, što naš narod kaže, "vile dođu pred oči". No treba biti realan, to je opći kozmički misterij i činjenica da se rađa i stvara jedino u muci. To je arhetipska energija Plutona koja je sad zaključana u našoj podsvijesti, dakle energija uništenja, razgradnje, transformacije i novog rađanja: staro mora umrijeti i nestati da bi na to mjesto došlo nešto novo. Na neki način energiju Plutona (odnosno arhetip Hada) moramo prestati potiskivati u podsvijest i prenijeti je u svijest da bi smo mi njom upravljali, a ne ona nama. Drugim riječima, moramo biti spremni umrijeti. Nespremnost na individualni rizik i žrtvu znak je hipertrofiranog ega, nedostatka svijesti, porobljene duše i ropskog svjetonazora.

No nisu sve vijesti tako loše. Dobra vijest je da je naša indivudualna akcija na vlastitom osvještavanju ujedno i najbolja kolektivna akcija. To funkcionira nešto kao sindrom stotog majmuna. Znači, kad kritičan broj majmuna bilo gdje na planeti nauči neki novi trik ili usvoji neko novo znanje, onda i ostali majmuni to jednostavno saznaju bez izravne komunikacije. (Osim sljedećeg linka en.wikipedia.org/wiki/Hundredth_Monkey preporučam i Ruperta Sheldrakea, najvećeg živućeg znanstvenika, po mom skromnom sudu, koji je mnogo napisao o podsvijesti i tzv. morfogenetičkim poljima u svom klasiku "Seven Experiments that Could Change the World". Interesantno bi bilo napomenuti i to da je Sheldrake bio godinama osporavan i ismijavan od znanstveno-tehničkog establishmenta kao i svaki onaj koji je iznio bar malo svijesti iz podsvijesti.) Mi jesmo hologram čitavog svemira (i obrnuto) i budući da je sve slika svega, mijenjajući sebe mijenjamo svijet. Mijenjajući vlastitu svijest, automatski mijenjamo opću svijest.

Dakle, moramo neprestano raditi na sebi i tako osnaženi pozvati na duhovnu i intelektualnu revoluciju. Pozvati ljude da se sami oslobode od tiranije zatupljivanja. Da bi društvo preživjelo, pojedinici koji ga tvore moraju se probuditi i odrasti. Oni moraju shvatiti na čemu se temelje njihova uvjerenja, koga slušaju - i zbog čega. Da bi revolucija uspjela, ljudi moraju prozreti i prezreti monolit koji se krije iza tzv. pluralizma i naučiti misliti sami i preuzeti potpunu odgovornost za vlastite ideje i akcije.

Nema više vrdanja. Bez obzira na trenutnu situaciju i ogroman pritisak kojem smo izloženi, samo oni koji to žele moraju ostati taoci sistema. Postoje brojni i bezbrojni alternativni izvori informacija i egzistencije, i dostupni su svakom na razmatranje. Nitko nije amnestiran od odgovornosti i nijedan razlog za odricanje od nje nije dovoljno dobar. Prestanimo se kriti iza slabijih.

I na kraju, što se još može napraviti osim konstantnog rada na sebi? Gnjavimo političare. Podignimo glas. Prestanimo se bojati. Pričajmo i opominjimo. Udružimo se s ostalima koji dijele slične i zajedničke ciljeve.

Krenemo li sad direktno na sistem, time će se on samo dodatno osnažiti, legitimirati i mobilizirati. Time ćemo ga sami vaditi iz agonije u koju je upao. Predlažem da ostanemo u rovovima još neko vrijeme i spokojno pratimo prizor autodestrukcije sistema (ma koliko užasan bio).

To što situacija nekom izgleda beznadno ne znači ništa. Usporedba jest malo nezgrapna, ali zaista, tko bi stavio pet para na Tita u Beogradu u julu 1941.? Nitko, a za samo 3 godine on je ponovo tamo bio i to neprikosnoven.
- 16:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.04.2009.

Dva aspekta puzajuće diktature

Što se tiče ulaska RH u NATO, najvažnije je primjetiti dva aspekta jednog te istog plana za uspostavljanje globalne diktature. Prvi je globalni, drugi je lokalni, ali oni pritom djeluju potpuno sinhronizirano.

Prvo, NATO nije ništa drugo nego buzdovan za utjerivanje Novog svjetskog poretka koji je u stvari tiranija okultnih centara moći koji svoj plan provode preko bankarskih, korporativnih, vojnih, političkih i medijskih "elita". A te "elite" su, u biti, potkupljeni i korumpirani nitkovi i manijaci koji će jednog dana, prije ili kasnije, odgovarati za veleizdaju. Kome to nije jasno, meni je iskreno žao, ali bez svijesti o tome ne može biti nikakve daljnje rasprave. Neka takvi posjete Irak, Afganistan, Čad, Kongo, Somaliju, Sudan i druge zemlje gdje djeluje NATO promičući "demokraciju i ljudska prava". Da stvar nije duboko podla i tragična, bila bi smiješna u svom licemjerju i laži.

Drugi aspekt je taj da je ovim i ovakvim ulaskom Hrvatske u NATO prekršen Članak 2 Ustava RH koji kaže:

"Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom, odlučuje:
...
– o udruživanju u saveze s drugim državama."

Dakle, sastavni veznik "i" što znači Hrvatski sabor i narod NEPOSREDNO (znači, u pitanju je referendum kao jedini vid neposrednog odlučivanja) i zajedno (znači, Sabor može djelovati tek na odluku koja je donesena na referendumu). Ništa tu nije sporno: ne može Sabor samostalno odlučiti o ovom pitanju bez konzultiranja naroda odnosno referenduma. Dakle, odluka je protuustavna i pravno ništavna.

No, to izgleda nikoga zapravo ne zanima iako je time još jednom prekršen ustav i tako daljnje erodirana građanska prava. Upravo se o tome radi: flagrantno se krši ustav do te mjere dok se ne naviknemo da je on samo mrtvo slovo na papiru koje se može stalno ignorirati u ime tzv. "viših" interesa. On tako služi kao anestetik dok se odvija operacija uvođenja dikatature.

Bojim se da se već dogodilo. Širom je otvoren put prema totalitaciji i diktaturi, odnosno porobljavanju građanstva. Prema uvjerenju "elita" i njihovih gospodara, mi smo roblje kojim se može i, na neki način, mora stalno manipulirati dok se ne postignu konačni i vrlo mračni ciljevi. Od njih ništa drugo ne treba očekivati. Pravo je pitanje kako mi sebe vidimo i tretiramo.

Onaj koji otvori bilo kakvu firmu ili organizaciju u tzv. "slobodnom svijetu" vidjet će koliko je malo istinske slobode u društvu ostalo. Stvoren je svemoćan državni aparat, odnosno orvelijansko-kafkijanski levijatan, koji vlada putem kaosa, zakulisnih igara, diverzije i pravnog labirinta. Kad se tome doda još i sprega korporacija, međunarodnih organizacija, država i međunarodnih bankara, onda dolazimo do globalnog fašizma. Sjetimo se da je Mussolini rekao da bi fašizam, u stvari, trebalo nazvati korporizam, jer on nije ništa drugo do sprega države i korporacija. A budući da svijetom danas vladaju nadnacionalne institucije i međunarodni bankarski karteli, time je i fašizam dobio međunarodni karakter.

E sad. Propagiranjem opće gluposti, tupila, trivije i skaradnosti ljudi su konstantno anestezirani u smislu toga što se zapravo dešava, kakve su zapravo naše individualne i kolektivne moći i koja su naša prirodna prava. Dakle, buđenje! Desno-lijeva i ostala ovo-ono skretanja s teme su u stvari samo rasprave o tome tko je veći sluga. Time se voda navodi na mlin onih koji su nam pripremili najstrašnije scenarije za vrlo skoru budućnost.
- 13:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #