<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

dizajn by: refugee dizajn
Yes or no?

Opis bloga

INA & JA


JA













IVA


TINA I JA


INA I FIĆO


ŠAMEC & INA


MIŠIĆKA I MARTINA


TINA & ANJA



SILVIJA


NELLA & TINA


CLARA & ANA & JA


DARIO


INA I MARTINA


MARTINA


INA & REBIĆ


INA & ANA & REBIĆ


BARBARA I TINA


TINA & BARBARA


DUDO


DUDIN MOTOR


MARTIN & KARLO (BURAZI)

NAJ BOLJE KOKETIRANJE S DECKIMAAAA......
1) USPOSTAVI KONTAKT POGLEDOM...
...kod koketiranja je vazan i prvi kontakt pogledom. Vecina decki voli djevojke koje ne skrenu odmah pogled. Savjet za hrabre: nasmjesi mu se samouvjereno i pozdravi ga imenom u prolazu...to ce ga zainteresirati...!
2) POSTAVLJAJ MU PITANJA...!
...tako ce stalo morat biti aktivan: ako ga, na primjer, sretnes u sopingu, postavi mu dvije majce pod nos i pitaj ga: to mislis koja majca ce mi bolje stajat? ili uzmi muski dzemper i zamoli ga da ga proba za tebe je, kao, upravo biras rodendanski poklon za brata...
3) DAJ MU KOMPLIMENT...!
...komplimenti izazivaju bliskost. Reci mu to sto ti se svida kod njega. ''Ta tetovaza super ti stoji''! Ali, uvjek budi iskrena u tome...
3)PROBUDI ZANIMANJE...
... Uvjek se kao, iznenada i neplanirano, pojavi na njegovima omiljenim mjestima za izlazak. Al-ne svakog dana i ne previse napadno...
4)NAVEDI GA DA TE POZOVE NA SPOJ...!
...zelis ga ponovo vidjeti? Onda iskoristi svaku priliku: ''volis voziti bicikl''? I ja'' Ili: ''mozes li mi pomoci oko matematike''

petak, 30.11.2007.

.........onak.........

BOOK SVIMA!!!!! Sorry kaj tako dugo nisam pisala....nisam imala vremena...škola i to....užas jedva čekam da počnu praznici...još ''samo'' 20 dana...jooj ne znam kaj da pišem....jučer i danas nisam bila u školi jer sam bolesna....u srijedu mi je bilo užasno...boljela me glava u školi i mislim da sam imala temperaturu...bila sam kod doktora dala mi je neki antibiotik....neke plave tablete od kojih mi se užasno spava....i vrti u glavi...tak da sam stalno u krevetu...



evo ovo sam našla....


Anđeli - bića nepomućene radosti





Gotovo da nema djeteta kojem u djetinjstvu baka, teta, mama nije recitirala ili ga učila molitvu Anđelu čuvaru. Prije spavanja, ili pri ustajanju... "Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili".

Tko se ne sjeća ili, tko nema bar jednu malu sličicu kod kuće s prikazom dvoje male djece koje anđeo čuvar vodi preko mosta, dok pod njima pijeni virovita rijeka! Vjerovanje, omiljeno u puku, da svaka osoba ima svog anđela čuvara, nalazi opravdanje u Isusovim riječima: "Pazite da ne prezrete nijednog od ovih najmanjih, jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima". (Mt 18, 10).

Dakle, tko su i što su anđeli!? Na grčkom jeziku riječ "aggelos" znači vjesnik, glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci.





Uglavnom prevladava mišljenje da su oni nematerijalna bića, bespolna, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru. Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda. U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu. Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje. Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje. U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku. Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci, Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu. U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan.

Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju. Mihael, "Tko je kao Bog", nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše. Gabrijel, "Božji glasnik", uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici. Rafael, "Bog liječi", pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku. Urijel, "Svijetlo Božje", ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja. Barahijel, "Božji blagoslov", on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže. Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič. Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu. Na kraju hijerarhije stoje "obični" anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji.

Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavnili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), te anđeli, a rjeđe serafini i kerubini. Kada bi samo pokušali nabrojiti koliko se puta javljaju u Novom Zavjetu, došli bismo do vrlo velikog broja anđeoskih intervencija. Gabrijelovo navještenje Bogorodici, ili silna anđeoska vojska koja se pojavila na nebu u božićnoj noći. Upravo najmasovnije scene anđela, uz posljednji sud, su kod Kristova rođenja, bilo da dvore malog Isusa, ili mu pjevaju, sviraju, ili nose svitkove sa tekstom Gloria in excelsis Deo - et in terra pax hominibus.





Početno su se anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća "dobili" krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, te označavaju njihov boravak na nebu i u sferi savršenstva Božje blizine. O njihovom služenju Kristu govori Evanđelje nakon kušnje u pustinji: "Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili" (Mt 4, 11). Anđeli uvijek označavaju mistiku, i utjehu. Tako na primjer kod Kristove tjeskobe na Maslinskoj gori: "I ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri" (Lk 22, 43). Taj prizor se često prikazuje kako anđeo donosi Isusu kalež, ili mu briše znoj s čela. U Evanđelju se ponajbliže opisuje anđeo kod Isusovog uskrsnuća: "I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg" (Mt 28, 2-3). No, u umjetnosti i zapada i istoka, "proslava anđeoskog služenja" je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje" (Mt 25, 31). Anđeli u Posljednjem sudu glavni su akteri - oni izvršavaju Kristovu presudu. Sviraju u trublje, vode pravednike u raj, osuđene izručuju paklu. Pripravljaju prijestolje (hetoimasia), nose znakove Kristove muke...





Renesansa je uz anđele uvela i male putte - gole dječačiće ili anđelke, kao direktni uzor na antičke amore i kupide. Vrlo su karakteristični za to razdoblje anđeli svirači koji muziciraju, bilo da prate neki događaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Anđeo s violom (prikazan na slici uz tekst) muzicira prateći Krista u slavi, nekada se nalazio kao dio freske u apsidi crkve Svetih Apostola u Rimu, a kasnije je prenesen u Vatikanske muzeje. Naslikao ga je Mezzo da Forli 1477. godine i predstavlja sjajan primjer renesansne živosti i ljupkosti. Razdoblje povijesti umjetnosti koje je najviše voljelo anđele svakako je barok, koji je u njima vidio posrednike i sponu neba i zemlje, uostalom kao i u svecima. Nikad prije, a ni poslije, nije bilo toliko razigranih anđela, ne samo na slikama ili oltarima, nego i na štukaturama, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama pjevališta, grobovima... Razdoblje koje je toliko njegovalo anđele, dalo je i najsavršenijeg majstora koji ih je izrađivao - Gian Lorenza Berninija. Njegovi anđeli po rimskim crkvama i mostovima postali su više od ideje pretočene u mramor. On je posve uspio dematerjalizirati materiju i u njihovim licima pokazati nedužnost, nadzemaljsko raspoloženje, nepomućenu radost koja ne izlazi iz njih samih, nego iz blizine Onoga kojeg licem u lice gledaju.





Danas, sve se više čini da su nam potrebniji oni anđeli iz ranokršćanskog vremena, kada su ih prikazivali bez krila, kao obične ljude koji su uvijek spremni pomoći, i priteći u nevolji, koji su poput anđela čuvara. Uz anđele čuvare smo sigurniji, ali potpuni tek kada se okrenemo, a iza nas stoji anđeo kojemu možemo pružit ruku i osjetiti čvrsti prijateljski stisak.

petak, 09.11.2007.

Bok svima!!!! Kakvav kišan dan užas….baš sam si jučer mislila da će bit lijepo I da ću se moć provozat s bicom…al ništa od toga….šmrc….baš sam jučer pročitala drugi nastavak Sumraka-Mladi mjesec …..knjiga je odlična ….na kraju sam se rasplakala šmrc…..

Evo nešto o vukodlacima tj. Jacobu….on mi je super….















Mitologija-VUKODLACI

Vukodlaci

Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gervase of Tilbury povezao je transformaciju sa punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri...(ćlanak sa jedne web stranice)
No pošto je ovdje ipak rijeć o mitologiji evo kako mistologija opisuje vukodlake...
Svjet je pun legendi o onima koji "mjenjaju oblik".Priće o vukodlacima donjeli su Slaveni i Germani...
Vukodlaci su otporni na starenje i sve vrste fizićkih bolesti.To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tjela.Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se trajno ošetete srce ili mozak ili se upucaju srebrnim metkom.Dok se nalazi u obliku vuka,vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao ćovjek.Kako mitologija kaže,postoji više naćina da se postane vukodlak:magićnim stjecabjem likantropije kroz ritual,prokletstvom(koga ?ćega?..heh),ugrizom drugog vukodlaka i rodjenem,u svim slućajevima krv postane prokleta...isto tako u nekim slućajevima sposobnost transformacije (mjenjanja oblika) može biti kontrolirana.Vukodlaci imaju posebnu želju za ljudskim mesom.
Našoj su generaciji od poćetka prićali pričali da takva stvorenja ne postoje.No ta je legenda morala poćeti od nećega .To "nešto" je sigurno izobliceno i preuvelicano kroz stoljeća,ali koliko god to bilo beznaćajno ,ostaje ćinjenica da današnje društvo u to nevjeruje.
Prije nego što je razvoj znanosti potisnuo praznovjerja ,neznanje i vjerski fanatizam "mraćnog doba",većina je stanovništva tada živjela u stvarnom strahu od vukodlaka ,ljudi koji se mogu pretvoriti u vukove.
U to vrijeme,ljudi su vjerovali u moćno djelovanje jedića,biljke koja štiti od takvih zlih stvorenja.Drugi je način zaštite bio ubiti sumnjivu osobo blagoslovljenim srebrnim mecima.Tradicionalni načini kojima se utvrđivalo je li netko vukodlak sastojali su se od traženja znakova koji bi bili podjednako neodređeni i brojni.Pod sumnju je došao svatko tko ima sljedeća obilježja; isturene zube,dlakave ruke ili noge,malene šiljaste uši koje su ili smještene nisko ili prema zatiljku,neobićno dugaćaktreći prst,debele obrve ili duge savijene crvene nokte!U narodu je vladalo mišljenje da vukodlaci mogu posjedovati razne pojavbe oblike,a svi su imali zajednićku osobinu,krvoloćnost!!!
Kako se u tadašnjem vremenu vuka smatralo tipićno vražjom životinjom,predpostavljalo se da takvi muškarci,vješci za noći pretvaraju u vukodlake.
Vukodlak "Versipellis" u prijevodu znaći-onaj koji okreće kožu.smatralo se da muškarci vođeni sotonom noću okreću svoje krzno prema van.
Francuski pravni učenjak, Jean Bodin (1530. – 1596.), ovu je neobičnu teoriju
predstavio u slavnoj, ali ozloglašenoj knjizi «Demonomanie des Sorciers» (Đavolji
nauk vještica) iz 1580. godine. To je djelo poslužilo kao povod najokrutnijim mučenjima svima koji su bili osumnjičeni da su vukodlaci. Osumnjičenom bi se otkidao komad po komad kože tijela u potrazi za dlakavom unutrašnjošču. Ako se
ništa ne bi pronašlo mučenik bi se proglasio nevinim. No sa suprotne strane, čovjeku
je bila koža oderana, a to za njega nije bio dokaz nevinosti niti bi značilo spasenje.


Slučajevi suđenja vukodlacima

Francuska je primjerice, između 1520. i 163. imala nevjerojatan broj od 30.000
suđenja, što je potvrđeno u javnim dosjeima koji još uvijek postoje. Jedno od najpoznatijih takvih suđenja bilo je suđenje samotnjaku Gillesu Garnieru. Ljeti 1573. na području Dolea pronađeno je nekoliko rastrgnutih tijela napadnute djece, a seljani
su tvrdili da su vidjeli neobičnu životinju nalik na vuka s licem Garniera. U studenom te godine, grupa seljana je slijedila užasne krikove neke djevojčice i pronašla ju još živu, ali jako ranjenu u pandžama golema vuka koji je odgovarao Garnierovom opisu.
Iako je vuk pobjegao, Garnier je zajedno sa svojom ženom uhićen nekoliko dana poslije. Na suđenju je Garnier priznao dva ubojstva koja su se pripisivala onom stvorenju, i čak je izjavio da je kući odnio dio tijela jedne od žrtava, koji je u cijelosti pojela njegova žena. Ne iznenađuje da su živi spaljeni u siječnju 1574.g.
Imajuči na umu da je biološki nemoguća izravna preobrazba ljudskog biča u vuka, ili u bilo koju drugu životinju, čini se da je Garnier bio lud. Zaista možda nije ni počinio zločin, ali su samotnjaci koji nisu imali prijatelja ni utjecaja uvijek bili omiljena žrtvena janjad za zlodjela drugih.
Neka su suđenja vukodlacima imala prosvjetljeniji stav, poput suđenja
Jaquesu Rolletu iz Caudea u zapadnoj Francuskoj, koji je ubio i pojeo nekoliko ljudi, a uhvačen je 1598. dok je komadao još jednu žrtvu. Nakon što je čuo njegovu tvrdnju da se može pretvoriti u vuka i vidjevši da je mentalno zaostao, sudac ga je osudio na kaznu u ludnici. Sličan se slučaj dogodio Jeanu Grenieru, mentalno zaostalom dječaku, pastiru iz pokrajine Bordeaux, koji se hvalio da je, dok je imao vućji oblik, ubio i raskomadao više od 50 djece. Nakon suđenja 1604. poslan je na liječenje u
franjevački samostan gdje je proveo ostatak života.
Rollet, Grenier, možda i Garnier kao i mnogi drugi takozvani vukodlaci nesumnjivo su patili od neobičnog, ali poznatog mentalnog poremećaja koji se naziva likantropija, prikojem bolesnici svesrdno vjeruju da se stvarno mogu pretvoriti u vuka. Oni se ponašaju kao vukovi, zavijaju na mjesec i napadaju ljude služeči se zubima i noktima.(looooool)
Čak se i danas takvi groteskni slučajevi zablude povremeno prijavljuju u Europi.
U starih naroda zloduh tmine imao je vuka, koji je ponekad izlazio iz pakla, pa kad bihtio proždrijeti Sunce i Mjesec, oni bi se zamračivali, te za pomrčinu stari su narodi
imali naziv: Vukodlaci.









Sad nešto o vampirima……Edward…….ahhh







Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu.
Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječjoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.

































a sad malo sljikica.........

prvo......::::::BELLA::::.......


















........::::::EDWARD::::::.........

















.......::::::::ALICE::::::::.......


















........:::::JASPER:::::..........









........:::::::::ROSALIE & EMMET::::::::::........








......:::::::::CARLISLE & ESME:::::::.........









..........::::::::JACOB::::::::........