Opera house

petak | 24.02.2006.

Na današnji dan rođen Arrigo Boito


Rođen: 24. veljače 1842. u Padovi
Umro: 10. lipnja 1918. u Milanu


U glazbenom svijetu izvan Italije Arrigo Boito poznatiji je kao Verdijev libretist nego kao autor dviju opera. Prije nekoliko godina povećano zanimanje za njegovu operu Neron ponovno su pokazale operne kuće pa je tada uvrštena i u program Splitskog ljeta.
Pravim imenom Enrico Giuseppe Giovanni Boito rođen je u Padovi 24. veljače 1842., a umro je u Milanu 10. lipnja 1918. Njegov smisao za glazbu i književnost zarana se očitovao. Već za vrijeme studija privukla ga je njemačka glazba, osobito Wagner, pa će kao kritičar napadati talijanske stvaraoce i njihova djela. Prvu operu Mefistofele napisao je 60-ih godina prošloga stoljeća kad je imao samo 20 godina. Doživjela je katastrofalnu premijeru u milanskoj Scali 1868., čemu je mladi nadmeni pjesnik, kritičar i skladatelj i sam ponešto pridonio.
Nakon tog neuspjeha počinje rad na tekstu Nerona. Izdavač Riccordi skrenuo je Verdiju pozornost na taj libreto, ali je veliki maestro koji je bio zaokupljen radom na Aidi i smatrao da ga Boito ne uvažava dovoljno, ostao ravnodušan. Tada je Boito sam počeo pisati glazbu za Nerona, uz dulje prekide, kad se bavio drugim stvarima i napisao libreto za Ponchiellijevu Giocondu pod pseudonimom Tobia Gorrio. Ponovni susret s Verdijem urodit će pisanjem sjajnih libreta za njegove genijalne opere Otello i Falstaff. Pisanje glazbe za Nerona potrajat će još dugo, izvedbe će se otkazivati, čak i ona u kojoj je naslovni lik trebao pjevati slavni Enrico Caruso, a 1918. zbog autorove smrti. Tada se ustanovilo da djelo, premda često prerađivano, još nije završeno. Učinili su to Arturo Toscanini i Vincenzo Tommasini, a trijumf operi u Scali 1. svibnja 1924., dakle 60 godina od razrade plana za to djelo, osigurao je Toscanini.
Za razliku od Mefistofelea dramaturgija Nerona izvanredno je čvrsta. Boito sučeljava Nerona imperatora-boga, pjesnika umjetnika, stvaratelja ljepote - Neronu - tiraninu, koji uništava sve što mu stoji na putu. Dvojnost Neronova karaktera i užas koji nosi u sebi i širi ga, stalno su nazočni, a Boito mu stavlja u usta i geslo: Ljubav, koja ne ubija, nije ljubav. To djelo u našem se vremenu iskazuje u novom svjetlu i otkriva prave vrijednosti Arriga Boita.

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - # -

petak | 17.02.2006.

Na današnji dan umrla Sidonija Rubido Erdödy

Rođena: 7. veljače 1819. u Zagrebu
Umrla: 17. veljače 1884. na imanju Gornja Rijeka kraj Križevaca


Među pjevačima koji su 28. ožujka 1846. sudjelovali na praizvedbi prve hrvatske opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog najveći uspjeh postigla je interpretkinja jedine ženske uloge - Ljubice, prva hrvatska koncertna i operna pjevačica Sidonija Rubido-Erdödy.
Rodila se 7. veljače 1819. u Zagrebu. U danima zanosa ilirskog pokreta, već sa 14 godina nastupila je prvi put javno na koncertu u Streljani i otpjevala Gajevu budnicu Još Hrvatska ni' propala, na veliko oduševljenje općinstva. Godine 1843. udala se za Antuna plemenitog Rubida Zagorskog.
U to vrijeme Vatroslav Lisinski piše svoju operu Ljubav i zloba. Kad je djelo bilo gotovo, mladi se entuzijasti obratiše Sidoniji Rubido, koja je s najvećim veseljem preuzela ponuđenu ulogu Ljubice i otpjevala je na praizvedbi i ostale četiri reprize u ožujku i travnju 1846. Slavlje što su ga tada doživjeli Lisinski, njegovo djelo i svi izvođači, na čelu sa Sidonijom, bilo je golemo. Nakon tih događaja punih zanosa i slavlja Sidonija Rubido-Erdödy nije više javno nastupala.
Bavila se dobrotvornim radom, te je, među ostalim, osnovala u Zagrebu prvu hrvatsku ustanovu za nezbrinutu i zapuštenu djecu. Godine 1863. umro joj je muž i ona se povukla na imanje Gornja Rijeka kraj Križevaca gdje je umrla 17. veljače 1884. Ondje je i grob prve hrvatske primadone. Opera Ljubav i zloba izvodi se i u naše vrijeme.


- 07:00 - Komentari (7) - Isprintaj - # -

utorak | 14.02.2006.

Joseph Haydn


Joseph Haydn (Rohrau, 31. ožujka 1732. - Beč, 31. svibnja 1809.), austrijski skladatelj i dirigent


Šire glazbeno obrazovanje stekao je kao član dječačkog zbora Bečke katedrale. U kompoziciji zapravo samouk, Haydn se i kasnije, kao skladatelj i dirigent dvorske muzike knezova Esterhazy, razvijao samostalno, "odrezan od svijeta", kako sam kaže, "i prisiljen da postane originalan". Proveo je tri desetljeća, od 1761. do 1790., na kneževskim dovorovima u Eisenstadtu i Esterhazyu, dok je nakon 1790. većinom boravio u Beču.

"Dobri tata Haydn", čuvar klasične tradicije, prvi u velikoj trojki bečkih klasika, Mozartov prijatelj i učitelj mnogih glazbenika svoga doba stekao je za života veliku popularnost i poštovanje koji su nakon smrti izblijedili, da bi ga 20. stoljeće ponovo otkrilo kao vrelo nepresušne glazbene dobrote.

Haydn je dao neizmjerno bogat i raznovrstan opus, što svjedoči o lakoći stvaranja i o potrebi tadašnjeg glazbenog tržišta koje je stalno tražilo nova djela. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo komornih skladbi za različite instrumente i ansamble, tridesetak opera, oratoriji, mise, kantate - sve to čini jedan od najbogatijih opusa u povijesti skladateljstva uopće.

Težište njegova stvaranja je na instrumentalnoj glazbi, a posebno je razvio klavirsku sonatu, gudački kvartet i simfoniju. U operi daje veću važnost karakterizaciji likova. Najstariji je od trojice majstora bečke klasike.

Djela:
Čudak, Nenadani susret, Mjesečev svijet, Simfonija rastanka, Oxfordska, 6 Pariških i 12 Londonskih simfonija, 84 gudačka kvarteta (najvrijedniji po 6 tzv. Sunčanih, Ruskih, Pruskih, te Apponyji i Erdodoy), pasija "Sedam posljednjih riječi Spasiteljevih"), oratoriji Stvaranje i Godišnja doba.


Sretno vam Valentinovo!
- 06:55 - Komentari (5) - Isprintaj - # -

subota | 11.02.2006.

Niccolo Paganini


Niccolo Paganini (Genova, 27. listopada 1782. - Nica, 27. svibnja 1840.), talijanski violinist i skladatelj

Kao violinist uglavnom je samouk. Karijeru je započeo 1797. u Italiji, a od 1828. do 1834. koncertrirajući u glavnim europskim glazbenim središtima svojom zanosnom svirkom, nedostižnom virtuozitetom i demonskom pojavom pobuđivao je divljenje publike i profesionalnih glazbenika. Oponašao se i njegov način sviranja, a i odijevanja, pa su bečki izlozi bili puni robe "a la Paganini". Car mu dodjeljuje titulu virtuoza dvora. Zbog mnogih novih neobičnih majstorija koje je Paganini uveo publika je ludovala od oduševljenja, a oko njegovog imena nizale su se brojne legende. Znatno je utjecao na stil glazbe romantičara. Najvredniji su mu violinski koncerti, a najviše su obrađivane njegove teme iz zbirke "Capriccia".

Paganini je postao za života legendarna ličnost i ostao jedinstvena pojava u povijesti glazbe - iskonski nadareni virtuoz koji je uz to poznavao bit svog instrumenta i bio fanatično predan svom pozivu.

Umro je od tuberkuloze 1840. godine u Nici.
- 07:59 - Komentari (7) - Isprintaj - # -

ponedjeljak | 06.02.2006.

Béla Bartók


Béla Bartók (Nagyszentmiklos, 25. ožujka 1881. - New York, 26. rujna 1945.), mađarski skladatelj


Do 1934. predavao je glasovir na budimpeštanskoj Muzičkoj akademiji, te nastupao na koncertima po Europi i Americi. Godine 1940. emigrirao je u Sjedinjene Američke Države. Sakupljao je i proučavao narodnu glazbu, poglavito mađarsku, te zabilježio više od 10.000 izvornih narodnih melodija. U svjetskim razmjerima ubraja se među začetnike takozvane nove glazbe 20. stoljeća.
- 16:43 - Komentari (7) - Isprintaj - # -

četvrtak | 02.02.2006.

Na današnji dan umro Josip Runjanin... minuta šutnje!


Rođen: 8. prosinca 1821. u Vinkovcima
Umro: 2. veljače 1878. u Novom Sadu

Tridesetih godina 19. stoljeća u Rijeci je guvernerov tajnik, mladi Zagrepčanin Antun pl. Mihanović, iz dokolice pisao pjesme. Među njima napisao je i jednu pjesmu od 56 stihova koju je Gaj objavio u ožujku 1835. u Danici . Bila je to Lijepa naša domovina, oda ljepoti hrvatske zemlje, pisana štokavštinom, u vrijeme kada su je Gaj i drugi miješali s kajkavštinom. Ta će pjesma postati hrvatskom himnom i dobivati sve veću moć u narodnoj svijesti.
Ona će donijeti slavu još jednom stvaraocu. Bio je to Josip Runjanin, koji se rodio u Vinkovcima 8. prosinca 1821. godine. Kao carski kadet Runjanin je služio u Glini, gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu Horvatska domovina. Kao rođenom štokavcu, stihovi su mu odmah prirasli srcu. Tako je stvorena melodija koja će Mihanoviću i Runjaninu donijeti trajnu slavu. Ta je pjesma pod nazivom Hrvatska himna pjevana prvi put prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ. Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. U vojničkom je zvanju bio vrlo savjestan i napredovao je do potpukovnika.
Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života, otišao je živjeti u Novi Sad, a umro je 2. veljače 1878. godine.

- 14:14 - Komentari (4) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.