Istina je uvijek pravi odgovor

Večeras sam odgledao jedan jako zanimljivi film pod nazivom "Đavolji odvjetnik".
I dao mi je inspiraciju za moj prvi text.
Taština... Ego... Jako zanimljive ljudske osobine. Postavlja se odmah
na početku pitanje koliko su nam te osobine potrebne?
Ako pogledamo u načelu voljeti sebe i željeti sebi dobro nije ni toliko
loše. Loše bi bilo željeti sebi loše. Možda malo smiješno zvuči, ali
je zapravo tako.
No pitanje je, gdje li je granica tome? U filmu kojeg sam spomenuo na
početku, glavni glumac je skroz u svojoj odvjetničkoj karijeri i samo
razmišlja koliko će parnica u nizu pobijediti. Takvih ljudi ako pogledamo
oko sebe ima mnogo. Često se puta pitam kako to da su ljudi toliko
tašti da sve oko sebe zanemaruju zbog vlastitih interesa!?
Da budem iskren, volio bih na kratko uči u kožu tih ljudi.
Valjda bi ih tada shvatio.
Odlaze na posao, u školu bilo gdje i samo o tome razmišljaju. Kad se vrate kući
zanemaruju ženu, djecu, prijatelje...i samo razmišljaju o sebi,
o svom poslu, o tome kako moraju biti bolji. Želio sam reći
da bi čovjek trebao biti zadovoljan onim minimalnim što mu je potrebno
da si osigura život i da time bude sretan. Pišući tu rečenicu došla
mi je misao u glavu; koliko je to minimalno i kako to odrediti?
Jako zapetljana tema. Za mene je minimalno zapravo suprotno
od onog što tašti ljudi rade. Suprotno od zanemarivanja ostatka
svijeta ili barem najbližih ljudi oko sebe. Ne zamislivo mi je da netko
zbog vlastitih interesa "pritisne" off i isključi se iz svega.
U svakom slučaju taštinu ne volim i ne volim tašte ljude.
Završit ću ovaj text rečenicom koju je Al Pachino kao lik đavla
izrekao na kraju filma: "Taština je moj najveći grijeh".
Tome ću nadodati svoj dio: "Gorite u paklu tašti pojedinci!"

Pa ovako. Pošto sam htio upisati novinarstvo ali su mi zle sile ovoga
svijeta stale na put odlučio sam pokrenuti vlastite inetrnet novine.
Zapravo, ne novine. Ovdje ću objavljivati svoje kolumne, poglede
ne neke aktualne događaje i one malo manje aktualne. Pisat ću neke
svoje vizije i ideje. Nekom će se svidjeti, nekom neće. Ali nema
veze, negdje se moram trenirat za budućnost kad ću u najtiražnijim
novinama kresat svima sve u facu

čitamo se...