četvrtak, 26.10.2006.

10. POGLAVLJE

Nick je otvorio vrata kuće. Dok je razmišljao o Alicia prolazio je kraj dnevnog boravka. Nije ni opazio da su tamo bili njegovi roditelji i još jedan bračni par s kćerkom.
-Nick, vračaj se. –mama ga je zvala.
Ona je imala smeđu kosu i smeđe oči. Oblačila je odjeću s markom. Tata mu je bio zgodan. Imao je crnu kosu i smeđe oči. Žena koja je sjedila kraj njih imala je plavu kosu i zelene oči, a dečko je imaosmeđu kosu i zeleno- smeđe oči. Njihova kći je imala smeđu kosu i smeđe oči. Bila je dosta slatka, ali i blijeda.
-Što je, mama? –preko svoje volje je išao k njima i ostao je kad je vidio djevojku. –Michelle...
-Dugo se nismo vidjeli, Nick. –nasmiješila se.
-Kako si? –upitala je gđa De Mille, Michellina mama.
-D-Dobro, vi? –nije mogao vjerovati da mu se bivša cura vratila nakon toliko vremena.
-Također!
-Kupila sam ti nešto. Idem po to, pa ću ti pokazati! –djevojka je potrčala prema svojoj sobi.
-Nick, moramo ti reći nešto osjetljivo. –uzdahnuo je g. De Mille. –Michelle je jako bolesna. Ima leukemiju!
-MOLIM?! –nije mogao vjerovati svojim ušima. –To nije moguće. Michelle ima leukemiju?
-Da, zlato. –u očima njene mame mogle su se vidjeti samo suze. –Doktori joj nisu dali puno vremena života. Kažu da će živjeti maksimalno još mjesec dana!
-Tražila je od nas da ti to ne kažemo jer bi htjela provesti neko vrijeme s tobom prije nego...Prije nego što umre! –zanijekao je njegov otac.
-Zato te svi mi molimo da joj pokušaš ugoditi ovih mjesec dana jer bi ju tada usrećio! –nastavi njegova mama.
Kad je Michelle došla svi su zašutili. Nick ju je promatrao. Nije znao što napraviti. Samo ju je zagrlio. Kupila mu je naušnicu od srebra pošto on ima probušeno ljevo uho. Ljupko joj se zahvalio na lijepom poklonu i odmah ju je stavio na uho.

Iduči dan u „Youban Sophie“ školi...
Dečki su uzimali knjige iz školskih ormarića. Nick je cijelo vrijeme razmišljao o Michellinoj bolesti. Nije prihvaćao da njegova prva ljubav, za mjesec dana, više ne će postojati. Družili su se otkad su bili mali i s 13 godina bili su skupa, pa su onda prekinuli jer ona više nije imala vremena za njega. On nije ni znao da je Michelle uvijek bila po bolnicama i da se zbog toga nije mogla viđati s njim.
-Stari, jesi li oke? –upita ga Paul.
-Nisam... –tužno i duboko je uzdahnuo.
-Što ti je? –Charlie je zatvorio ormarić.
-Michelle se vratila.
-I zbog toga si toliko tužan? –Ryan je zbunjeno ostao.
-Njeni roditelji su mi rekli da ima leukemiju. Živjet će najviše još mjesec dana! Tražila je od njih da mi ne kažu ništa. Htjela bi provesti još malo vremena sa mnom!
-Ajme! Jadna cura. –zanijekao je Paul. –Zašto baš njoj? Tako je dobra.
-To se i ja pitam cijelu noć.
-I šta misliš napraviti? –upita ga Charlie.
-Moram joj ugoditi. Ne želim da joj se stanje još pogorša!
-A šta će biti s Aliciom? –nastavi Ryan.-Šta ako Michelle traži od tebe da budete skupa, a ti voliš ovu drugu?
-Žao mi je ovo reći, ali Michelle je važnija. Stalo mi je do Alicie, ali morat će pričekati!
Njihove prijateljice dolazile su im u susret.
-Ma vidi ti njih kako su jutros ozbiljni! –Patty je pokušavala dići moral.
-Što se događa? Zašto ste tako misterijozni? –Stella poljubi Paula.
-Nitko nije misterijozan! –nasmiješio se on.
-Čujte, jesmo cure, ali nismo toliko glupe. Jasno? –pomalo se ljutila Eri.
-Nitko za tebe nije rekao di si glupa. –uzvrati Ryan. –Svi znamo koliko si nam ti pametna, ali trebala bi naučiti da tu svoju pamet trebaš čuvati za sebe. Ne pokazivati ju uokolo!
-Ryan, znaš li ti da nisu uopče duhovit?
-Možda, ali zato tebe lako naživciram!
-Začepi!
-Aha, vidiš?!
Alicia pogleda u Nicka koji je gledao u pod.
-Zašto si tako tužan? –približila mu se.
-Nisam tužan. Nije mi ništa, oke? Nemoj se brinuti za mene bez veze. –odlazio je.
Ona je rastužila. Jučer je mislila da s njim ima šanse jer je bio tako dobar prema njemu, a jutros je osjećala kao da joj se svijetu ruši, kao da gubi još jednu voljenu osobu. Nick ju nije htio povrijediti, ali u onom trenutku je znao da se treba usredotočiti samo na Michelle.
Nakon nastave ga je ona čekala ispred škole. Bila je jako sretna što ga je vidjela. Upoznala je Aliciu, Eri i Stellu jer je Patty znala već od prije.
-Ja sam Nickijeva cura, drago mi je! –pružila im je ruku.
Na riječ „cura“ svi su ostali. Pogotovo Alicia. Pogledala je u Nicka kao da traži od njega da joj kaže da Michelle laže, da ona nije njegova cura, ali on ju je samo gledao i šutio. Prijateljice pogledaju u nju jer su znali da joj nije dobro. Mislili su da će se svaki tren rasplakati, ali ona je to sve trpila u sebi.
-Imaš sreće što te baš tako dobar dečko izabrao. –progovorila dok su ostali samo šutili. –Boljeg nisi mogla dobiti! Drago mi je što smo se upoznale i nadam se da ćemo postati dobre prijateljice. Bok!
Požurila je korak i govorila u sebi da nesmije plakati, ali suze su joj same potekle niz lice. Nick je htio potrčati za njom i objasniti joj kako stvari stoje, ali stajao je ukipljeno kraj njegove, tako zvane, cure.
-Alicia, čekaj! –viknula je Patty. –Oprostite!
Kad je prošla kraj Nicka tiho mu je šapnula da ju je razočarao. On je samo zatvorio oči i šutio.

Kad se Paul vratio doma vidio je mamu za stolom kako plače. Odmah je znao da joj je njegov otav nešto napravio ili rekao. Sjeo je kraj nje i promatrao ju je.
-Što je ovaj put napravio? –zanijekao je.
-Obečaj mi da to nećeš spomenuti Eri. –uzvratila je.
-Obečajem, sad mi objasni što se ovdje događa!
-Tvoj tata želi skrbništvo nad vama i morat ću se boriti protvi njega na sudu. Nemoj se brinuti za ništa jer mi pomaže Alicin tata! Neću dopustiti da vas on oduzme. –podragala mu je lice.
Paul je shvatio da sad mora voditi bitku protiv oca.