Zelim li pisati? Sto zelim pisati?
Roselino, djevojko.
Po koji put pises samoj sebi u nadi da ces ovaj put uspjeti slobodno pisati svojom dusom i mislima, bez da pokleknes pred ikakvom preprekom? Ni sama ne znas odgovor na to pitanje, ali znas da si to zapocela vise puta nego sto je prstiju na tvojim rukama i nogama. Cak ne znas ni koji je razlog zbog kojeg zelis pisati, niti postoji li uopce razlog ili je to samo sapat tvog straha da prozivljavas dane bez ikakve aktivnosti i posvecenosti icemu. Zelis li pisati? Zelim li pisati? Ako je odgovor na oba pitanja potvrdan tad se moram pitati sto zelim pisati?
Don Miguel Ruiz kaze da cijelom svijetu mozemo lagati, ali da sami sa sobom mozemo i trebamo biti iskreni. Ja se slazem s tim covjekom... jer njegove rijeci osjecam u samom centru svog mozga i svojih grudi. Odabrala sam slijediti svoju intuiciju, a ona mi porucuje toliko njezno, njeznije od mjeseceve svjetlosti da slusam don Miguela.
Trebam izlijeciti samu sebe, trebam nastaviti buditi svoju ljubav, a don Miguel me kao nitko dosad ne podrzava toliko zdravo i prirodno.
U medjuvremenu, sto ja zelim pisati? Za koga?
