roselinin zapis 93
Ne osjecam se dobro zadnjih dana. Precesto pokleknem pred nitima napetosti i umora koje me okruzuju. Osjetim treperenje nervoze i sveopceg umora zbog kojeg postanem nesposobna da radim na sebi, na lijecenju svojih osjecaja.
Tezina u ocima i grudima, zamor u mislima, i prisutnost svega onoga sto nastojim oporaviti, preoblikovati.
Sve navedeno se sjedini, omota jedno drugo i ispuni svaku poru moje nutrine, zamagli mi jednostavnost rasudjivanja, ukoci mi prste kojima rasplecem cvor koji sam sama stvorila.
Sto uciniti, nego udahnuti, opustiti svaki misic koji osjetim, i krenuti iznova s rasplitanjem.
