Roselina o ranom proljecu ~94
Prvi mart. Mladi Mjesec.
Prvi dan u mjesecu koji definitivno donosi snaznu prekretnicu u godisnjem dobu.
Za mene danas pocinje proljece, ono svjeze proljece koje sam osjetila jos prvog januara a koje sad vec pokazuje svoja lica na povrsini jos uvijek hladne zemlje.
Rano proljece je moja ljubav. Osjecam ga u porama svoje svijesti, mislim ga i grlim svojim dahom.
U njemu osjecam novi pocetak u punom njegovom smislu... iako znam da u glavi svake osobe svakog trenutka bujaju novi ciklusi. U svakom umu postoje milijuni milijuna svjezih proljeca koja samo cekaju da se zrake tople paznje usmjere na njih kako bi se probudila.
...i tako kroz svaki obicni ljudski dah.
Volim proljece. Bistrinu njegovog prohladnog jutra, toplinu sunca koja obavije gole i tamne grane drveca.
Godinama me proljece potice da vodim ljubav sa svojom psihom, godinama mi budi zelju da snaznim i senzualnim dodirom prstima i dlanom prelazim po kori stabla koje se budi.
