roselinin zapis 97
Lezim na desnom boku, lica jako zaronjenog u mali anatomski jastuk, tijela zarotiranog toliko da gotovo lezim na trbuhu, ali ipak sam na boku. Taj mi je polozaj silno udoban jer mi se ledja na taj nacin znatno ispruze i odmaraju.
Polovica lica (vidi rime slucajne...) mi je sve do nosa pritisnuta na jastuk. Vidim samo lijevim okom i disem kroz lijevu nosnicu.
U tom polozaju se osjecam sneno i senzualno, slatko otezalo i spremno na prepustanje odredjenim mislima.
...danas sam odlucila da necu utonuti u san, vec umjesto toga razmisljati o necem sto silno zelim. Razmisljati na nacin kao da je to stvarnost ciju prisutnost osjecam u tkivu moje svakodnevice i mog iskustva.
Joseph Murphy savjetuje da se vjezbe podsvijesti rade u stanju prije ili poslije sna, u polu-budnom stanju.
...poslusala sam ga danas. Ali bit cu dobra curica za sebe i dobra praktikantica za njega tek kad sirovom snagom vlastite volje pocnem te i ostale vjezbe podsvijesti raditi svaku vecer pred spavanje i jos tijekom dana.
Mojoj je volji doista potrebna batina iz Raja, jer sklona sam popustanju pred vanjskim utjecajima i mojim vlastitim slabostima.
