roselinin zapis 98.
Pisanje je postalo neodvojivi dio mene. Kao moja koza.
Od davnih dana mog djetinjstva kad sam pisala u tadasnji popularni spomenar, zatim nevinih dnevnickih zapisa, sve do februara 2007. kad sam na desetke papira presavijanih tako da su unutar radijusa mog pokreta ruke dok lezim na boku, pisala o vlastitim dotad meni nepoznatim osjecajima.
Stotine i stotine i stotine recenica moje prve introspekcije tijekom koje sam se grcila u muci dok sam otkrivala u sebi osobine koje mi nisu mile.
Grc. Bol. Odbojnost. Suze. Ravnodusnost. Prihvacanje. Olaksanje.
Tim redoslijedom su se nizali moji osjecaji za vrijeme otkrivanja unutarnjih slojeva moje osobnosti.
Nedugo nakon toga sam pocela pisati moj prvi blog... kojem sam upamtila samo ime: una mujer sin nombre. Odabirom tog "imena" sam se zeljela osloboditi svega osim moje najdublje srzi, ukljucujuci bilo koje osobno ime ili opis.
...kroz pisanje tih prvih postova sam nastojala osvijestiti vlastite osjecaje te ih podijeliti s drugima, u nadi da ce se naci jos netko slican meni i utjesiti me samim svojim postojanjem... dokazati mi da nisam jedina, da moji emocionalni i psihicki problemi nisu unikat medju svim slicnim problemima.
...nije se nasla takva osoba, ne na blogu, ali sam na drugim internet stranicama shvatila da niposto nisam jedina... te da mi nije vazno cak i da jesam.
Moj jedinstveni otrov? Moj jedinstveni lijek.
Eckhart Tolle je bio savrsen lijecnik specijalist za moju emocionalnu muku. Najposlije...i sam je slicnu iskusio.
I dan po dan, mjesec po mjesec... kroz mnoge mijene Mjeseca i kroz mnoge plesove Zemlje oko Sunca ja sam pisala i pisala. Postalo mi je nezamislivo da ne pisem.
Mojoj naravi je pisanje blisko. Pisanje je unutar mojih fizickih mogucnosti, ono me zanima, sposobna sam izraziti svoje misli i osjecaje na nacin koji mi se svidja, a u potpunosti mi je dostupno, posluzeno u svakom trenutku kojeg zivim.
Pokusala sam ne-pisati. I tada nisam radila nista. Samo sam osjecala, razmisljala, slusala muziku i ponekad citala.
...te se ponovo vratila pisanju o necemu.
Sad sam na novoj prekretnici. Nakon svih ispovjedi samoj sebi, iznosenja zanesenih spoznaja i misljenja, pisama Boginji, 20tak erotskih prica, ja sam ponovo suocena s jednim: zelim se baviti necim sto volim. A pisanje je zasad jedino sto doista volim i sto mi je omoguceno.
I dalje sam sama sebi kao namreskana povrsina vode, kao tihi i daleki zvuk na dnu zdenca, kao maglovito jutro nad poljem u kojem cujem nekakvo glasanje ali ne znam cemu ili kome pripada.˙
artist- Andrzej Malinowski
