roselinin zapis 99.
Danas je 16. Februar i dan je bio izuzetno blag i topao. Prepun svjetlosti koja se samo ponekad ublazila ako se neki koprenasti ili jastucasti oblak nasao direktno ispred njenog izvora.
Setala sam puna 3h, sasvim polako, uzemljena u svoje tijelo, s raspustenom kosom samo djelomicno obuzdanom s dva pramena, kako mi ne bi pala na lice previse.
Prvi put ove godine sam dodirnula betonski temelj jedne ograde kraj koje prolazim, jer mogla sam ruku pomaknuti bez da mi pokret sputava kruti rukav zimske jakne.
...mila Majko, koliko je taj beton topline upio. Na dodir je bio gotovo zivuce topal.
Zagledala sam se u jagodice svojih punasnih i sitnih prstiju lijeve ruke. Jako su mekane.
