Zvijezdo vodiljo, trebam te
Sja Sunce, a zrak je hladan. Potrebno mi je malo takve bistrine i hladnoće u vlastitim mislima koje kreiraju ovaj blog.
Jer nešto sam shvatila. Roselina želi pisati o nečem određenijem, usmjeriti misli i emocije na određenu temu koja joj je bliska i slijediti ju kao pomorac zvijezdu na nebu. Podrazumijeva se da bih ovisno o trenutnoj inspiraciji pisala svemu za što osjetim potrebu.
...ne mogu nastaviti ovako. Ovaj blog će umrijeti ako ga na životu budu održavale povremeni zapisi nabujalih osjećaja; znam to i osjećam, jer takva mi je priroda.
A zarekla sam se samoj sebi da će Roselina živjeti, i tako će biti, samo treba joj smjernica, poput daha i vode života.
