...i ne želim odustati.
Učim samu sebe nešto. Sinoć sam uspjela…bila sam dovoljno uporna, I dovoljno zadovoljna, odlučna u namjeri da sljedeće večeri ponovim isto. Sada…ovaj trenutak dok pišem ove riječi samoj sebi, ovlaženih usana i vrata nagnutog nad prsa, znam da neću ponoviti to što želim, jer sam previše umorna fizički i psihički. Suočavam se po tko zna koji put sa vlastitim odustajanjem, vlastitom slabošću, i jedino što mi preostaje je da ne trujem sebe nezadovoljstvom, da ne okrećem glavu od svoje nutrine, kakva god ona bila.
Idem leći na bok, na kauč, naviti sat na mobitelu, pustiti određenu muziku i uraditi željeno na drukčiji način.
…sve to skupa se čini tako beznačajno, tako nekorisno. Ali meni je važno, meni je korisno, i ne želim odustati.
Jia Lu, 'Kyoto'
