Djevojka iz Seine
Čudesno... I priča i to nježno lice koje kao da svojim izrazom poručuje nešto... sasvim tiho a sasvim određeno...
~Beživotno telo mlade žene izvađeno je iz Sene i po običaju koji je bio aktuelan tih godina (sedamdesete i osamdesete godine 19. veka) izloženo je u gradskoj mrtvačnici u nadi da će je neko identifikovati. Tu ju je video patolog koji je, zaintrigiran neobičnim izrazom njenog lica, a naročito osmehom, od modelara tražio da napravi gipsani kalup oblika njenog lica.
Maska bez imena nazvana je prosto: Nepoznata žena iz Sene (L’Inconnue de la Seine).
Modelar je masku postavio ispred svoje radionice na obali Sene i ubrzo su Parižani počeli da naručuju replike. Njeno lice je počelo da krasi sve više domova, postalo inspiracija za umetnike, pisce i pesnike poput Nabokova, Rilkea, Kamija i Anais Nin, a dame su sve više oponašale njen izgled i izraz.
Jedan drugi slučaj davljenja, iz 1955. godine, osigurao je, međutim, mesto zagonetnog lica u medicinskoj istoriji. Lutkar Asmund Lerdal je 1955. godine spasao život svog sina tako što mu je, nakon izvlačenja beživotnog tela iz vode, "poljupcem života" pročistio disajne puteve.
On je u to vreme bio uspešni norveški proizvođač igračaka, koji se specijalizovao za pravljenje dečjih lutaka i automobila od mekane plastike. Nekoliko godina kasnije došli su mu sa molbom da napravi pomagalo za vežbanje novonastale tehnike kardiopulmonalne reanimacije (KPR), kombinacije grudnih kompresija i "poljupca života" koja može da spasi život pacijentu čije je srce stalo.
Ubrzo je napravio telo lutke koja simulira beživotnog pacijenta, a želeći da izgleda što manje zastrašujuće, dao joj je žensko lice, ali ne bilo koje. Asmund se setio maske sa zida svojih bake i deke, koja ga je opčinjavala kao dečaka. Radilo se o "devojci iz Sene".
Lutka je nazvana "Spasite Eni", a kako su na njoj milioni učili KPR tehniku, ona se popularno naziva i najljubljenijim licem svih vremena.~
kopirano sa blic.rs
