Predivno sama
Nisam mozda ni svjesna u kolikoj mi je mjeri postalo vazno da se osjecam sama dok pisem, neizlozena spoznaji da ce ono sto zapisem za koji trenutak biti procitano od strane neke osobe koja ce zatim kreirati svoje misljenje o mojim emocijama koje sam izrazila kroz slova.
Dok pisem moram znati da sam sama. Da su moji misli i osjecaji zasticeni poput suma mora u skoljki, kojeg nitko ne moze iznijeti na svjetlost dana. Moze ga se tek cuti sasvim izbliza, kad skoljka dodiruje obraz ljudskog bica.
A ja… ja sam skoljka sa vlastitim slobodnim izborom, i ja cu odluciti da li cu moj unutarnji sum podijeliti s drugim bicem.
Doista, nisam ni svjesna koliko mi je vazno pisati o svojim mislima uz spoznaju da sam predivno sama…
