Propali planovi=novi početci
I tako...
...došao je trenutak da nešto napišem, mada se u ovom trenutku osjećam praznije od bunara usred pustinje Namib. Mislim da takav bunar ne postoji, ne na tom mjestu, ali baš ta ideja savršeno opisuje trenutno stanje moje nutrine i moju sposobnost da ju izrazim kroz slova.
Idem nešto opsovati. Prvi dan nove godine je počeo jebeno, a zadnji dan stare godine je završio u istom duhu.
Bila sam tako jadna... napeta, povučena, tužna. Htjela sam obući novi, prelijepi džemper koji sam dobila kao božićni dar, sive boje, vrlo mek i tanak, komotan, sa nekoliko srebrno bijelih zvijezda na prednjici. Htjela sam izaći van pred ponoć, zamotana u deku, i ispuniti si želju da novu godinu dočekam pod otvorenim nebom.
...ništa se od toga nije dogodilo. Bila sam sva jadna, bezvoljna, i jedva sam se uspjela skoncentrirati na to da iole iskreno u ponoć zahvalim na još jednoj godini koju sam dočekala sa svojim jedinstvenim životom.
To sam uspjela učiniti...i krepala bih da nisam, jer sam navikla novu godinu dočekati s molitvom i dobrim, dubokim mislima i emocijama.
Otišla sam spavati u 12:05, te zaspala za par minuta, odlučna da ću uspjeti u svom tradicionalnom naumu da prvog dana nove godine mislim i osjećam samo pozitivne misli i emocije. U sivom džemperu, svježe oprane kose i namazanih usana.
...ali, tko može pobjeći od šugave glavobolje? Da, da, da... probudila sam se sa glavoboljom, i ne samo da mi nije bilo stalo do džempera već nisam imala sposobnosti da mislim o bilo čemu. Jedino sam kosu uspjela oprati, predvečer, a to je bitno, jer bolujem od "sindroma čiste kose".
Glava me je prestala boljeti DANAS popodne.
No evo jedne lijepe stvari... bila sam vani prekjučer, 2.1., i prvi ovogodišnji dan koji sam provela vani je bio prelijepo sunčan. Godio mi je fizički i psihički. I jako mi je to bitno... jer sam si ugravirala u mozak uvjerenje da ono što se radi prvog dana nove godine događat će se i većinu predstojećih dana. Zato sam maksimalno posvećena 1.januaru, a baš mi se tad dogodila glavobolja. I što sad Roselino? Zar da poništim gravuru jer se dogodilo suprotno od željenog?
...neeeee. Posveti se radije novom danu, svakom zasebno, kako god bilo.
