Dan po dan i dosla sam do jos jednog zavrsetka jos jednog godisnjeg kola. Dah po dah, sekunda po sekunda... nanizali su se u dane sasvim krhko i sasvim sigurno.
U godini koja sada zavrsava sam iskusila i lijepe i bolne osjecaje... a najvise je bilo onih koji su bili u potpunosti satkani od pasivnosti i nedostatka energije.
Jedino kvalitetno i dobro sto sada, u ovom trenutku mogu uciniti je da s mirom prihvatim sve sto sam osjecala u tom razdoblju mog i samo mog zivota, da ono sto je samo po sebi neugodno i nekonstruktivno ne umotam u dodatno nezadovoljstvo.
Sad idem dalje... popeti se na vrh savrsenog kotaca Nove Godine i nastojati samo jedno: na svakoj njegovoj tocki prihvacati ostro trnje i ljubiti opojne latice, neovisno u kojem omjeru oni bili prisutni u mojim mislima.
Sretna Nova Godina svim osobama koji su mi bliske i drage a vecina ih se nalazi upravo ovdje na blogu.
Poljubac vam, roselinsko iskren i mekan.









