Roselinine odaje
Umorna sam, na svaki mogući način, od svega vezanog za mene i svijet oko mene, onaj opipljivi svijet, ne online.
Umorna sam i zasićena, na svaki mogući način, od svih misli i reakcija, od svih mojih ne-akcija.
Ali je toliko predivno kad se tijekom ovakvih misli koje iznosim pojavi jedna kratka i troslovna riječ ali.
Toliko je predivno kad primijetim da se riječi koje govore o umoru počnu prikazivati gotovo pa poetično.
I dalje sam umorna, preumorna, i treba mi misaono-emocionalni restart... otvaranje svih vrata i prozora u odajama uma i emocija, da se oštrim zrakom vlastitog truda rastjera sav dim.
