Božanstvena Dualnost, Božanstveni Restart
Sve u ljudskom življenju ima svoja dva lica.
Dobro i loše, korisno i nekorisno, štetno i blagotvorno...
Sve je dualnost, sa dva odraza... medalja sa dva lica,
a samo o ljudskom biću ovisi na koji će način upotrijebiti ono što mu je dano.
Naravno, to je moje mišljenje, koje može biti točno ili netočno,
ili oboje, mišljenje koje je nalik tkanju koje sadrži niti istine i
zablude.
Sva sreća da se tkanje uvijek može oporiti, vratiti u početno
stanje, te krenuti iznova, strpljivo ili naglo... to je najljepši dar
koji imamo. Kao Božanstveni Restart.
Dualnost se između ostalog može primijetiti i u fenomenu
društvenih mreža, koje paradoksalno ljude udaljavaju od
opipljivog međusobnog kontakta i prijateljstva spuštaju na
razinu dvije opcije: 'add friend - unfriend'.
A s druge strane, te iste društvene mreže nam omogućuju
da upoznamo osobu koju u našoj uobičajenoj svakodnevici
nikad ne bi sreli, koja se nikada ne bi našla na putu kojim
mi koračamo.
Bez te obične društvene mreže, ja možda nikad ne bih saznala
za slikare čiji me rad obuhvaća apsolutno, obavija me ljepotom
i bliskošću.
...tako se i danas dogodilo, naišla sam u jednoj sekundi na
japanskog slikara Seisho Nakagami-ja, i ostala očarano zaljubljena.
Čak je jedno njegovo djelo kao posvećeno ovom blogu koji slavi ruže.
I kako ne ostati uvjerena u prelijepu dualnost...? More se sastoji
od dubine i površinske pjene, oblaci od različitih nijansi, društvena mreža
od udaljavanja i proširenih mogućnosti... i vraški je dobro što je tako.
