Stara ljepota i jad sadašnjeg trenutka
Na Vještičjem Sijelu sam naišla na ovu pjesmu iz 1225g. Iz nekog sam razloga mislila da ovakva nježna glazba ne može biti iz tog dalekog doba koje mi se čini kruto, mračno... kao zatvoreno za iskrenu radost
i zadovoljstvo.
Ali ipak...ova pjesma je iz tog doba, i ja sam ju poslušala sa svime što sada osjećam, tugom, ljutnjom, kajanjem, i osmjehom razočarane osobe.
Poslušala sam ju...i neovisno o svim emocijama gore navedenim, osjetila sam njenu osobitu ljepotu.
Dobro je to... da ne gubim sposobnost primijetiti nešto lijepo u trenucima koji su jadni i tužni...
