Biraj, ljudska individuo...
Uvijek sam izraženo osjećala dio jeseni kad se pali opalo lišće. Svjež zrak, gola i očišćena polja na kojima nema više ostataka bilja koje je bilo ukras toplog doba godine.
Miris dima u svježem popodnevu, sumraku, pramenovi vatre koji pucketaju i odašilju toplinu oko sebe.
Jako je lijepo osjetiti tu toplinu sa malo više svijesti, ne ostati ravnodušan.
...no ipak, što je ljepše od izbora koji imamo da ostanemo ravnodušni ili da osjetimo intenzivnije?
...izbor je tu. Zapaliti lišće ili ostaviti da trune... biti ravnodušan ili primiti toplinu u sebe.
