Podloži vatru, ispleti rukavice
Utopli svoje ruke, ali ne čekaj niti slučajno da naiđe netko drugi tko će ih svojom toplinom ugrijati.
Ne...nikako ne čekaj. Sama pokreni svoje prste, sama ih žustro protrljaj, sama ispleti rukavice, i
neka svaka nit bude nit nježnosti i topline koju izvlačiš direktno iz klupka smještenog u najdubljoj
škrinji tvoje podsvijesti.
Sama utopli svoje ruke, jer smrznut ćeš se ako čekaš toplinu izvan same sebe. Ne sanjaj o svijetlim
plamenovima koji baš tebe čekaju i baš tebe dozivaju.
Skupi suhog granja na livadi tvoje nutrine, uvijek ga ima. Podloži jednu vatricu, raspiri ju zrakom svoje
volje i realnog razmišljanja, i zagrij se.
Tek tada, i samo tada, svoje tople ruke, svoje tople grudi možeš raširiti, pružiti, i primiti toplinu druge
osobe koja će te osjetiti. Jer vatra prepoznaje vatru, samo maleni plamen je dovoljan da se primijeti
u tami i magli ravnice.
