Roselinin unutarnji oganj
Priblizava se hladno vrijeme. Danas i sutra su po svemu sudeci posljednji dani prelijepe i tople jeseni ispunjene svjetloscu na koju se oci tako lako naviknu.
…znam da ce mi uskoro biti veliki uzitak kad budem mogla provesti sat vremena na otvorenome, izvan kuce, i znam da ce mi svjetlost i toplina na koje sam sada naviknuta djelovati kao nesto dragocjeno i daleko. Necu moci u mislima ozivjeti osjecaj kad na sebi imam samo tanku majicu a topli zrak me obavija.
…ohh, uskoro ce mi oci suziti od hladnog zraka, kako mi se inace zna dogadjati prilikom boravka na hladnoci.
Tijekom toplog doba godine, duboko uzivam u tankoj odjeci koja mi minimalno sputava tijelo. Tek poneka tkanina koja gotovo da propusta sunce...
Ali ne, ne zali se Roselina... sve dok ima svoj jos uvijek novootkriveni maleni oganj, smjesten duboko u slojevima psihe i podsvijesti, koji ce u vrijeme dok se priroda steze i hladi grijati njenu kozu...
